Upoznajemo Podstranu

Kako bi se kulturna baština sačuvala te kako bi se tradicija zajedničkog okupljanja mještana na društvenim manifestacijama i nadalje njegovala, rođena je sjajna ideja da se svake godine na međunarodni praznik rada (popularni Prvi maja), 1. svibnja, održava Manifestacija  Posjet rodnim dvorima. Prvi takav posjet ostvaren je 1.svibnja 1972. Ideja te svetkovine bila je sadržana u želji da smještani tog dana posjete svoje rodno ognjište, odnosno dvore svojih krvnih predaka, te da, uz lijepi izlet , ožive i podgriju sjećanja na njih i vlastitu bogatu prošlost. Time bi se, k tome, udahnuo dašak života Staroj Podstrani, kako bi se njezina ljepota i izvornost sačuvale za naraštaje koji nadolaze. Jedan od animatora te zamisli bio je Davor Juras, prvi predsjednik Mjesne zajednice Podstrana. 
 
 20220223_110524.jpg
 
20220223_110602.jpg
 
Još prve godine održavanja Posjeta obnovljena je i rekontstruirana zgrada Čitovnice, kojoj su zidovi već bili dobrano napukli, a popravljen je i krov koji je prokišnjavao. Također, obnovljeno je  i stubište s ogradom, izrađeni su novi prozori, te je uređen interijer. Od bivšeg vlasnika bilo je kupljeno zemljište s istočne strane Čitovnice, koje je ovom prilikom bilo uređeno  za društvene potrebe. Nadalje, rekonstruirano je i dotjerano dvoriše s ogradnim zidom kod stare crkve sv. Ante, kao i njezin okoliš. U crkvenom čimatoriju, na mjestu gdje su pokopani poginuli mještani, postavljeno je spomen obilježje sa 22 imena mještana koje je fašistički agresor pogubio: strijeljani su 4. prosinca 1942. Uklesana su i imena šestorice Podstranjana koje su streljali nacisti 19. ožujka 1944.

Sukladno s narodnom poslovicom koja veli kako te ono što te ne ubije, samo još više ojača, sadašnji su glazbari - baš kao i njihovi preci prethodnici u istoj situaciji - nastavili s vježbanjem samoinicijativno i bez voditelja. Nije uopće došla u pitanje mogućnost prekida rada Glazbe. Velika ljubav prema toj vrsti amaterizma, ali i prema dotad uloženom trudu i utrošenom vremenu, održala je volju glazbara budnom. Želja za druženjem i nakana produžavanja tradicije sviranja nisu ustuknule ni kad je napast bila najjača. Pokazat će se da se to isplatilo.

Nakon nekog vremena u kojem glazbari kao da su glavinjali u svojevrsnom vakuumu, ukazala se prilika za rješenje problema kapelnika. Na to mjesto došao je učitelj Zvonko Milošević, koji se čak bio i nastanio u Podstrani. Njegovim stupanjem na dužnost glazbari nisu krili svoje zadovoljstvo i oduševljenje. Tako se nakon letargije koja je bila neminovna u okolnostima u kojima je glazba bila prisiljena djelovati osjetio znatan napredak.

I ovaj put došlo je i do osipanja članstva, ali i do popune redova u orkestru. Najnovijim novačenjem osposobili su se sljedeći glazbari: Milivoj Banić Matin, Šme Banić Marinov, Jugoslav Bagatin Martinov , Miloš Car Petrov , Danko Car Petrov, Ante Šarić Antin, Ante Žanić Marinov, Zorko Glavinović Antin, Ivan Ćićerić Ivanov i Ante Jakovac Ivanov. Bijaše to zadnja popuna glazbara u vremenu do Drugoga svjetskoga rata.

Premda se može činiti kako je orkestar podstranske Glazbe - zbog svih popunjavanja - bio golem, to nije bilo tako. U ovakvim prikazima čini se logičnijim zabilježiti tko je novi pristupio, tko je zavrijedio svoje mjesto u orkestru- jer to je bila i svojevrsna čast i svakako laskavo društveno priznanje - negoli navoditi i imenik onih glazbara koji su iz ovog ili onog razloga prestali svirati u Glazbi. Osipanja je bilo uvijek : zbog duljje odsutnosti, zbog zasićenja probama i disciplinom, naposljetku, zbog smrti. Kako bilo, u prva tri desetljeća rada Glazbe kroz orkestar je prošlo nebrojeno članstvo, uvijek se obnavljajući i osnažujući svježim snagama mladih naraštaja svirača.

Spominjali smo i crkveni zbor koji je bio utemeljio don Petar Car. Njegov nasljednik don Vjekoslav i u tom je pogledu bio njegova istinska produžena ruka, jer je nadogradio već dobro postavljene temelje kolektivnog pjevanja u crkvi. Otišao je i korak dalje, pa je sastavio veliki školski zbor,  u kojem je pjevalo šezdesetak učenika.
U mnogim prilikama zborovi su nastupali zajedno, a povremeno im se pridruživala i Limena glazba. Možemo samo zamisliti kako je to izgledalo prije osam desetljeća u Podstrani kad je dakle postojao kompletan vokalno - instrumentalni ansambl.
Kako je zbor bio stastavljen s jedne strane od crkvenih pjevača koji su pjevali sakralne napjeve, a s druge od onih kojima je težište programa bio svjetovni repertoar, mogli su se izvoditi različiti koncerti u vrlo raznolikim prigodama. Razdoblje kad je podstranski mješoviti zbor najaktivnij i najbolji jest ono od 1930. do 1935. godine. Slučajno ili ne, u to vrijeme u Narodnom kazalištu za Primorsku banovinu u Splitu ( kako se splitsko kazalište tada službeno zvalo), stvari ne idu baš najbolje : javljaju se trzavice i '' kazalištarije '' svakovrsne unutar i izvan teatra. Upravo u Talijinu hramu u Splitu, na današnjem Trgu Gaje Bulata, mješoviti zbor iz Podstrane nastupio je na smotri pjevačkih zborova, izvevši pjesme ''Vilo Velebita'' i '' Zdravo da si,domovino mila''.
To je slabo poznat podatak, a još je manje znano da su poljički pjevači tom prigodom osvojili - prvu nagradu!

U tom teatarskom smislu jedan od zanimljivijih nastupa bio je onaj održam 29. lipnja 1932. u Omišu, gdje je održavao Euharistijski kongres. Iz Podstrane nastupila je glazba u sastavu od 44 glazbara, zatim zbor od čak 60 djece i mješoviti zbor od oko 40 odraslih. Pošto je završen službeni dio svečanosti, kompletni je ansambl - sačinjen od oko 150 izvođača - uz obalu rijeke Cetine izveo se kompleksni program na oduševljenje mnogobrojne publike. Nakon toga nastupa Društvo je dobilo brojne pohvale i priznanja.

Jedna od značajnijih pomoćnika don Vjekoslava bio je Zvonimir Šare, koji je bio učitelj u Podstrani u razdoblju od 1929. do 1932. godine. Osim u prosvjetnoj djelatnosti on se bio živo angažirao i u radu Društva, i to dramske skupine. To je bilo vrijeme vrlo dinamičnoga dramskog života u Podstrani, a kao svojevrsna amblematska predstava pamti se priredba '' Jazavac pred sudom'' Petra Kočića. Glavnu ulogu igrao je Viktor Bakota, dok su kao epizodisti nastupili Andrija Božiković i Petar Juras. Bio je to jedan od omiljenijih komada, koji je odigran desetak puta, svaki put pred dupkom punim gledalištem.

Popularni don Điđi u Podstranu je dovodio brojne poznate intelektualce i muzičke stručnjake, među kojima i tadašnjeg kapelnika splitske vojne glazbe Ivu Čižeka.

Vrlo značajan podatak je kako je Podstranu jednoć pohodio i veliki Hrvatski skladatelj Krsto Odak. Svi odreda viđeni umjetnici , nakon posjeta Podstrani i uvida u rad njezine Glazbe, bijahu nemalo iznenađeni spoznajom da u jednom malom provincijskom mjestu postoji i djeluje glazbeno društvo na tolikoj razini. To su svakako važni fakti u bibliografskim aktima Hrvatskog katoličkog izobrazbenog društva.

Don Vjekoslav Frua ostao je u Podstrani ukupno 14 godina, i za njegova vođenja limena je glazba ostvarila iznimne uspjehe. Nakon službovanja u Podstrani otišao je u Rim, gdje je nastavio sa studijem glazbe. Slijedom iskustva koje je Ordinarijat u Splitu imao s podstranskom župom kod postavljanja zamjenika za don Petra Cara - kad je upravo don Điđi došao na njegovo mjesto - u ovoj se prilici već u samom početku vodilo računa o tome da je budući svećenik bude glazbeno obrazovan. Tako je omiljenog don Điđija nasljedio don Nikola Pavić, koji se otprije bio iskazao kao dobar i iskusan muzičar. Don Nikola bio je rodom iz Busovače kod Fojnice u Bosni. U Podstrani je, međutim, ostao samo tri godine, što je bilo dovoljno tek uzdržavanje postignute razine glazbe i Društva, a ne i njihova napretka. Tako se odlaskom don Vjekoslava s mjesta župnika godine 1935. u Podstrani ponovno pojavio osjetljiv problem kapelnika Limene glazbe. Glazba je opet, kao nekoliko puta u svojoj već dva desetljeća dugoj povjesti, ostala bez stručnog voditelja.

Untitled

Please publish modules in offcanvas position.