Boro Primorac lijepo kaže: 'Pobjeda je razvoj'.

Hajdukovi juniori ove su sezone i dalje stopostotni s deset prvenstvenih pobjeda, a u subotu na Poljud stiže Dinamo. Trener juniora 'bijelih' Marijan Budimir usporedio ovosezonsku ekipu juniora s onom prošlogodišnjom. Je li ova talentiranija?

- Ne bih rekao. Mislim da je malo karakternija. Igrači puno više žele pobjede i napredak iz treninga u trening. Nije nešto talentiranija u odnosu na druge, mislim da su to sve slične generacije - rekao nam je Budimir, a zatim se dotakao slaganja juniorske ekipe nakon što je prošla prekinuta zbog koronavirusa.

- Odlučili smo prije početka sezone u razgovoru s direktorom Akademije da određeni igrači idu u B ekipu. Svi 2001. i neki 2002. tipa Škaričić, Unušić, Bekavac i eventualno Ćubelić. Odlučili smo da ćemo dizati mlađe igrače. Ono što je ostalo od 2002., 2003. i onda sam pokušao dok je bio covid išao vidjeti Brkljaču i Silića, koji su 2004. godište, kako se mogu snaći. Mislim da su se snašli fantastično i sada čine razliku u juniorima. 

Koja je tajna pobjedničkog niza?

- Sve je to proces rada, počevši od mene i stožera s kojim radim. Mi smo poslije covida u četvrtom mjesecu krenuli s radom, uzeli buduću ekipu. Momci su vrlo brzo pohvatali zahtjeve i imaju pobjednički mentalitet. Ja od njih želim glad za pobjedama jer to Hajduk traži. Mi moramo trijumfirati u svakoj utakmici. To Boro Primorac lijepo kaže: 'Pobjeda je razvoj'.

Prošle sezone ste bili jesenski prvaci, a onda su neki igrači umjesto za juniore igrali za Hajduk II. Tko je to odlučio? 

- To je bila odluka na višoj instanci, da idu u Hajduk II, a da mi pokušamo s mlađima. Nažalost, tu utakmicu s Rudešom, da smo znali da je zadnja, svi bi igrali za nas. Mi smo taj susret igrali sa sedam-osam igrača iz juniora II i kadetima.

Kada ste došli u Hajduk 2016. preuzeli ste juniore. Zašto se smijenjeni na polusezoni, iako ste imali sve pobjede, a na vaše mjesto je stigao Mario Despotović?

- To trebate pitati Gojuna. Službeno sam napredovao. Išao sam za pomoćnika u B ekipu u treću ligu. S Lozom smo radili da uđemo u drugu ligu. Kada smo ušli u drugu ligu, Lozo je otišao, stigao je Oreščanin, a ja sam ostao na mjestu pomoćnika.

Kakav je Lozo, a kakav Siniša Oreščanin?

- Lozo je mlađi od mene, pun energije. Super je bilo raditi. Bio je tu i Vedran Runje, bili smo klapa. Od Sixa sam dosta naučio što se tiče strukture, geometrije igrača na terenu. Mislim da je on od nas, splitske ekipe iz stožera (Budimir, Roguljić, Jurić) naučio o mentalitetu, naboju, da nije nogomet samo posjed.

Kako se u ulozi pomoćnog trenera snašao Zvonimir Milić?

- Super se uklopio. Bio sam mu trener u B ekipi, međutim zbog ozljede nije mogao više igrati. Uči i mislim da je ispred njega blistava karijera. Inteligentan je.

Što kažete na prvu generaciju juniora koje ste trenirali u Hajduku? 

- Kada sam došao bila je priča kako to nije neka talentirana generacija. Nakon sedam dana što sam vodio sam došao do Gojuna i rekao da ima jedan igrač koji nije imao ugovor. To je bio Domagoj Bradarić. Rekao sam da mi ne treba igrač iz Zagreba što je bio na toj poziciji, Malkoč, nego da se da ugovor Bradariću. Tu su bili Nejašmić, Teklić, Delić, Skorup, Matijaš. Igrali smo županijsku ligu. Bili smo prvi, te smo igrali turnir u Istri protiv Dinama i Lokomotive. Dobili smo Dinamo i u finalu Lokomotivu (4:0) koja je te godine bila prvak države.

Je li ova generacija bolja od tadašnje?

- Mislim da je ova generacija talentiranija. Sad je pitanje hoće li oni uspjeti. Puno je tu faktora, to je proces.Nije to tek tako baci ga u prvu momčad. Neko sazrije sa 17. 18, nekome treba više. Domagoj Bradarić je mogao igrati s 18, Stanko Jurić sad sa 24 igra svoj najbolji nogomet. Sve je to individualno. Puno je tu faktora. Ako se budu pravilno razvijali, mislim da će Hajduk imati velike igrače. Moramo imati puno više strpljenja i prepoznati kada koga dignuti gore. 

Mnogi ističu ofenzivce Ljubičića i Biuka, Hajduk dugo nije izbacio napadača iz vlastite škole?

- Ne volim puno pričati o pojedincima, uvijek mi je momčad u prvom planu. Međutim, brojke i papir ne lažu. Ljubičić je čisti gol igrač, centarfor, živi za gol. Ima fantastičan osjećaj za loptu gdje će doći. Njemu je gol sve. On kad zabije onda je zadovoljan. Biuk je onaj zbog kojeg ljudi dolaze na tribine. 

Brnić i Čuić, bili su Vaši juniori, a kako ste zadovoljni njihovim partijama u seniorima?

- Brnić je igrao dosta utakmica, u nekima nije na svojoj poziciji. Poljuljalo mu se samopouzdanje. Treba malo više strpljenja. Čuić je odigrao fantastično, zabio je Dinamu dva gola. Mladi igrači su skloni oscilacijama. Moramo imati malo više strpljenja i odlučiti kada ih dignuti gore.

Postoje li u klubu zajednički sastanci?

- Za prvu momčad ne znam. B momčad je s Akademijom. Svaki utorak imamo zajedničke sastanke na kojima šefu Bori Primorcu prezentiramo sa zadnje utakmice desetak minuta video analize. Što je bilo dobro, a što loše, plan za idući tjedan i zaključak. Tu pričamo i o igračima, tko će biti gore. Ne valja igrače puno seliti gore-dolje. Moraš biti jak u glavi. 

Kakav je Dinamo?

- Mislim da su igrači Dinama individualno jako kvalitetni. Ta je njihova generacija 2003. možda bolja od one '98. koja je bila najbolja. Mislim da smo strukturalno mi bolji, kao grupa na terenu. Taktički smo bolji.

Protekle jeseni ste ih svladali 1:0 u susretu za jesenski naslov...

- Ta utakmica je bila taktičko nadmudrivanje. Igralo se na rezultat, kao da je seniorska utakmica. Oni su tri dana ranije igrali s Manchester Cityjem.

Taj susret nije plijenio ljepotom?

- Ono je bilo zadnje jesensko kolo. Trebala nam je pobjeda da budemo jesenski prvaci. Sada ne znam ni koga će dovesti oni od igrača. Mi ćemo ići na pobjedu. Ako ste gledali naše zadnje utakmice, mi drugačije ni ne znamo.

Hoće li vam biti hendikep igrati bez publike?

- Osobno mislim da bi tribine bile ppune. Naravno da nam navijači znače, pogotovo protiv Dinama. Tribine su blizu terena, to bi povuklo momke.

Dojam je da se juniori Hajduka prate više nego neki prvoligaši?

- To je Hajduk. Moraju se naviknuti na pritisak. Za mene je osobno više biti trener juniora Hajduka nego negdje u drugoj ligi.

Opišite nam u par rečenica Vaš igrački put.

- Bio sam u Hajduka do juniorskog staža u generaciji 79/80. Trebao sam potpisati, ali sam kao mlad otišao u Udinese. Oni su me gledali kada sam igrao za mladu reprezentaciju protiv Francuske. Gledali su Djibrila Cissea, ja sam ga čuvao, vidjeli su mene. U Udinama sam bio dvije godine. Nisam se naigrao, bio sam na posudbi u Celju. Tamo sam ostao pet godina. Nudili su mi i državljanstvo. Nakon toga sam otišao u Litvu, a onda sam se vratio u HNL, prvo Inter iz Zaprešića, a onda i Karlovac koji mi je ostao puno dužan. Trebao sam ići u Grčku, ali sam odlučio reći dosta profesionalnom nogometu.

Možete li istaknuti nekog trenera od kojeg ste najviše naučili?

- U Hajduku su me trenirali Ante Grgić, Dragan Slišković, Željko Kovačević, Siniša Jalić, Zoran Vulić, Mario Ćutuk. Drugačije je sada sve od mojih igračkih dana. Nogomet se mijenjao. Nama su treneri u Hajduku bili bogovi. Tada se puno više radila tehnika i individualno. Sada se puno više radi kolektivna taktika. 

izvor:dalmatinskiportal.hr