Podstrana portal - Podstrana

Nedjelja, 16 Listopad 2022 20:08

PODSTRANA PORTAL DOPRINOSI PROMOCIJI, ZAŠTITI I REVITALIZACIJI POMORSKE BAŠTINE Gradine i gomile na južnom dijelu brda Perun: Pronalazi se veći broj lokaliteta datiranih u prapovijest, ali i kasnija razdoblja

U svrhu očuvanja pomorske baštine na području Općine Podstrana, Podstrana portal će vam u narednim tjednima kroz niz članaka ukazivati na važnost očuvanja prirodnog bisera koji stoljećima krasi ovaj predivni povijesni lokalitet nadomak Splita.

Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

U četvrtom i petom dijelu naših istraživačkih članaka upoznajemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

U ovom novom od niza ciklusa članaka otkrit ćemo vam neke zanimljive informacije o gomilama i gradinama na južnom dijelu brda Perun.

Prostora na planinskoj kosi Poljičkog Primorja privlači toponim Perun u čijem se imenu prepoznaje mitološki lik boga gromovnika Peruna

Naime, na potezu od zapada prema istoku uz južne padine brda Perun, pronalazi se veći broj lokaliteta datiranih u prapovijest, ali i kasnija razdoblja.

Odraz su oni koliko kultno-religijskog toliko i naseobinsko-obrambenog kontinuiteta u jednom poglavlju prošlosti. Posebnu pažnju u iščitavanju prostora na planinskoj kosi Poljičkog Primorja privlači toponim Perun u čijem se imenu prepoznaje mitološki lik boga gromovnika Peruna, vrhovnog božanstva staroslavenkog panteona.

Slika 1: Crkvica sv. Jurja na Perunskom sa ostacima polukružnog kamenog nasipa Duge gomile (Ursić 2017.)

Krećući se od krajnje zapadne točke Primorske Kose, prva odredišna točka u traganju za starinama i mitološkoj interpretaciji na liniji južnog oboda brda Perun crkvica je sv. Jurja (sv. Jure) sa ostacima polukružnoga kamenoga nasipa (Duga gomila) na vrhuncu Perunsko (441 m) iznad rijeke Žrnovnice.

Prva odredišna točka u traganju za starinama i mitološkoj interpretaciji na liniji južnog oboda brda Perun crkvica je sv. Jurja

Polazeći od toga da je tu bilo slavensko Perunovo svetište, Katičić u titularu crkvice vidi preslojavanje kultova: „A Perunov grad na gori dobro je poznat iz istočnoslavenske predaje.

Nema, doista, razumna razloga da se ta crkvica svetoga Jure ne smatra kontinuitetom kulta na svetom mjestu, kontinuitetom preko praga pokrštenja. Sveti Juraj tu je dakle naslijedio Perunovo svetište.

On je zamijenio Peruna, moglo bi se upravo reći da ga je u novom kršćanskom kontekstu mimikrijom prikrio. Na to se nailazi i u drugih naroda slavenskoga jezika” (Katičić 2011, str. 82.). Odgovor na ovo vjerojatno se krije u Dugoj gomili „koja čitav ovaj prostor pretvara u u dobro zaštićeno uporište i prirodnu Krećući se od krajnje zapadne točke Primorske Kose, prva odredišna točka u traganju za starinama i mitološkoj interpretaciji na liniji južnog oboda brda Perun crkvica je sv. Jurja (sv. Jure) sa ostacima polukružnoga kamenoga nasipa (Duga gomila) na vrhuncu Perunsko (441 m) iznad rijeke Žrnovnice.

Polazeći od toga da je tu bilo slavensko Perunovo svetište, Katičić u titularu crkvice vidi preslojavanje kultova: „A Perunov grad na gori dobro je poznat iz istočnoslavenske predaje. Nema, doista, razumna razloga da se ta crkvica svetoga Jure ne smatra kontinuitetom kulta na svetom mjestu, kontinuitetom preko praga pokrštenja. Sveti Juraj tu je dakle naslijedio Perunovo svetište.

On je zamijenio Peruna, moglo bi se upravo reći da ga je u novom kršćanskom kontekstu mimikrijom prikrio. Na to se nailazi i u drugih naroda slavenskoga jezika” (Katičić 2011, str. 82.).

„Nije isključeno, da se spomenuta narodna predaja o »velikoj crkvi« na ovome brdu odnosi na čitav taj prostor…“

Odgovor na ovo vjerojatno se krije u Dugoj gomili „koja čitav ovaj prostor pretvara u u dobro zaštićeno uporište i prirodnu tvrđavu” (Škobalj 1970, str. 125.).

Osim fortifikacijskih – obrambenih karakteristika, u limitnom nasipu na Perunskom Škobalj preko narodne predaje o »velikoj crkvi« vidi i drevno svetište: „Nije isključeno, da se spomenuta narodna predaja o »velikoj crkvi« na ovome brdu odnosi na čitav taj prostor, što ga zatvara ova gomila, te bi prema tome taj prostor bio ne samo ratničko uporište ili utvrđenje, nego i »sveto brdo«, dotično žrtvište ili neko znamenito pretkršćansko svetište u smislu »velike crkve« ili, recimo, primitivne »akropole«” (Škobalj 1970, str. 125.).

Slika 2: Gomila nad Obložinama (lijevo) i gradina na Peruniću (desno), pogled sa sjeveroistoka (Antunović 2017.)

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U novom članku još ćemo vam nešto otkriti o gradinama i gomiama na južnom dijelu brda Perun.

Također, upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.

Objavljeno u Podstrana

Nedjelja, 16 Listopad 2022 20:05

PODSTRANA PORTAL DOPRINOSI PROMOCIJI, ZAŠTITI I REVITALIZACIJI POMORSKE BAŠTINE Arheološki lokaliteti Podstrane u perspektivi arheološkog turizma: Širi prostor Mutograsa nameće se kao jedan „od glavnih kandidata po pitanju ubikacije Plinijeva kaštel

Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

U trećem dijelu naših istraživačkih članaka upoznajemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. U ovom novom od niza ciklusa članaka upoznajemo vas s lokalitetom Gospe u Siti, Polače te Velikim Mutograsom.

Crkvica sv. Marije smješta se u samom središtu Strožanca, okružena novoizgrađenim naseljem

Crkvica sv. Marije, u narodu poznatija kao crkva Gospe u Siti (Gospe od Site), smješta se u samom središtu Strožanca, okružena novoizgrađenim naseljem.

Na lokalitetu te crkve, jedinom lokalitetu na širem prostoru na kojem su vršena sustavna arheološka istraživanja, potvrđeni su ostaci kasnoantičke vile opremljene sa mozaicima i termalnim sklopom (Maršić 2014, str. 197.) i nekropole, koja je prema općim karakteristikama groblja i analizi grobnih nalaza, bila u uporabi od XIV. do XVIII. st. (Gjurašin 1997, str. 175.). Sačuvao se i jedan rimski miljokaz, danas upotrijebljen kao nosač oltara unutar crkve Gospe od Site.

„To je dio okruglog stupa s urezanim brojevima – III ili IIII – koji su oznake udaljenosti, vjerojatno izražene u miljama, no nažalost ne zna se kojoj je cesti pripadao” (Jeličić 1991, str. 38.).

Pronađen je i jedan natpis koji se potom zatrpao

Na samom izlazu iz Strožanca, uz planinarski put na pravcu kretanja prema brdu Perun (Sv. Jure na Perunu) i Gornjoj Podstrani, pronalaze se ostaci kasnoantičke građevine. Zbog izuzetno sačuvanih ostataka njezinih zidova, visine 5 - 6 m, predio se i danas naziva Polače (Jeličić 1991, str. 38.).

Zatečen toponim i očita monumentalnost građevine ukazuju na postojanje rezidencijalnog sklopa na tom položaju. Kako do sada nisu provedena istraživanja, podaci lokalnog stanovništva o slučajnim nalazima daju širu perspektivu pogleda na sadržaj lokaliteta.

Slika 1: Ostaci zidova kasnoantičkog rezidencijalnog sklopa u Polačama (Ursić 2017.)

Prema pričanjima Fabijana Jakulja, vlasnika zemljišta na kojem su ostaci rimske rezidencijalne arhitekture, prilikom obrade zemlje o dvjema povezanim prostorijama unutar kompleksa pronađeno je kameno popločanje poda. Pronađen je i jedan natpis koji se potom zatrpao (Jeličić 1991, str. 40.).

Gradnja sklopa manjim pravilnim klesancem, otkriva tehniku zidanja izrazito karakterističnu za kasnoantičko razdoblje (Jeličić 1991, str. 40., Maršić 2014, str. 222.). „Takve zidne strukture bile su ožbukane s obje strane, što odaju tragovi sačuvane žbuke” (Jeličić 1991, str. 40.). S vanjske strane zidovi su ojačani kontraforima koji se prema vrhu stanjuju i nestaju (Maršić 2014, str. 222.).

Po pitanju odabrane pozicije, negdje otprilike „dvadesetak metara istočno od zidova ove palače nalazi se izvor vode, neophodan element rimske vile, koji je vjerojatno suodredio njen nastanak na tom mjestu. S položaja palače pruža se izvanredan pogled na morski zaljev u kojem se smjestio grčki grad Epetion” (Jeličić 1991, str. 40.).

Širi prostor Mutograsa nameće se kao jedan „od glavnih kandidata po pitanju ubikacije Plinijeva kaštela”

Značajnu ulogu u sustavu gradina na području današnje Podstrane, imalo je brdo Veliki Mutogras. Uloga se ta prvenstveno očitovala u osiguranju plovnog puta između obale i otoka Brača (Manijski zaljev) (Cambi 2014, str. 30.). Brojnost nalaza u nekolicini grobova na južnim obroncima Mutograsa, poput staklene paste i jantara, raznih brončanih ukrasa za odjeću, spiralnih kopča (fibula), ulomaka helenističke keramike i tome sl. „ukazuju na dobre trgovačke odnose domaćeg ilirskog stanovništva s helenističkim svijetom, vjerojatno u prvom redu sa naseobinom Epetion, koju su na ušću rijeke Žrnovnice osnovali u III. st. pr. n. e. isejski Grci.

Slika 2: Pogled sa južne padine brda Perun na Veliki Mutogras (Antunović 2017.)

Karakterističan nakit od staklene paste i jantara, brončani ukrasi odjeće, kopče, tipično oružje ili keramičke posude grčkog porijekla govore sasvim jasno o uklapanju ilirskog plemena Pituntina u kulturne tokove njihova vremena” (Jeličić 1991, str. 21.).

U svijetlu tih nalaza s početka XX. st. širi prostor Mutograsa nameće se kao jedan „od glavnih kandidata po pitanju ubikacije Plinijeva kaštela” (Maršić 2014, str. 199.). Svojevrsni nastavak priče o ovom lokalitetu ogleda se u kontekstu društveno-političkih previranja u kasnoantičkom periodu, uzročno-posljedično vezanih seobom naroda koja je zahvatila granice, a potom i teritorije Rimskog Carstva.

Tada naime dolazi do ponovnog utvrđivanja – kastelizacije strateški važnih točaka.

Jedna od njih na priobalnom pojasu istočnog Jadrana je i Veliki Mutogras. Kako do sada nisu provedena arheološka istraživanja, nije moguće utvrditi ukupan opseg ni izgled kasnoantičkih objekata podignutih na tom položaju (Borzić 2014, str. 86 - 87.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima nešto više ćemo se dotaknuti gradina i gomila na južnom dijekz brda Perun.

Također, upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.

Objavljeno u Podstrana

Nedjelja, 16 Listopad 2022 20:01

PODSTRANA PORTAL DOPRINOSI PROMOCIJI, ZAŠTITI I REVITALIZACIJI POMORSKE BAŠTINE Arheološki lokaliteti Podstrane u perspektivi arheološkog turizma: Na položaju crkvice sv. Martina, donedavno se pronalazio neznatno fragmentirani monumentalni natpis

Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

Arheološki lokaliteti Podstrane u perspektivi arheološkog turizma

U drugom dijelu naših istraživačkih članaka upoznajemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

Naime, s obzirom na sferu interesa, razvojna turistička kategorija koja bi se u tome prepoznala je arheološki turizam. Pregled odabranih lokaliteta kroz njihov povijesni značaj upotpunjen dosadašnjim arheološkim istraživanjima – nalazima, početni je korak u dobivanju šire slike baštinskog naslijeđa Podstrane, s naglaskom na prapovijesno i antičko razdoblje.

To je ujedno i osnova za osmišljavanje turističke interpretacije i međusobno umrežavanje lokaliteta kroz itinerare posložene po određenim tematskim cjelinama.

„Arheološki lokaliteti, kao i kulturne znamenitosti općenito, ne postoje izdvojeni u vremenu i prostoru. Danas, kao i u prošlosti, tvore dio šire cjeline i tek kad ih se sagleda u cjelovitom kontekstu moguće je spoznati njihov puni značaj i smisao” (Mihelić 2009., str. 323.).

Na položaju crkvice sv. Martina u Podstrani, donedavno se pronalazio neznatno fragmentirani monumentalni natpis o iznimnoj vojnoj i administrativnoj karijeri visokopozicioniranog rimskog časnika Lucija Artorija Kasta

Kao sastavni dio ogradnog zida groblja na položaju crkvice sv. Martina u Podstrani, donedavno se pronalazio neznatno fragmentirani monumentalni natpis o iznimnoj vojnoj i administrativnoj karijeri visokopozicioniranog rimskog časnika Lucija Artorija Kasta. Polazeći od njegovog arhitektonskog (ugradbenog), a potom i sepulkralnog karaktera, natpis (CIL III, 1919 = 8513 = 12813) je u svojoj izvornoj funkciji po svoj prilici stajao nad vratima zidanog mauzoleja unutar uređenog grobnog areala (hortus) (Cambi 2014., str. 31., 36 - 37.).

Kako bi se zaštitio od atmosferilija i mogućih oštećenja danas je pohranjen u spomenutoj crkvici, dok je na njegovoj prijašnjoj poziciji, u zidu od velikih kamenih blokova uz cestu Svetog Martina (državna cesta D8) postavljena vjerna kopija.

Drugi epigrafski spomenik sa imenom Lucija Artorija Kasta i popisom dužnosti koje je obavljao za svog života sastojao se od triju ulomaka čiji se pronalazak također vezuje za lokalitet crkvice sv. Martina u Podstrani. Ostao je dostupan samo jedan fragment (CIL III, 14224 = 12791, nalazi se u depou Arheološkog muzeja u Splitu), dok za postojanje ostala dva svjedoči njihov natpis sačuvan u rekonstrukciji i objavi teksta don Frane Bulića (Cambi 2014, str. 34 - 35., Glavičić 2014, str. 63 - 64.).

Slika 1: Nadgrobni natpis Lucija Artorija Kasta u crkvici sv. Martina (Ursić 2012.)

Prometni pravac koji je od Salone uz more vodio prema jugu

Ovi ulomci dijelovi su negdašnjeg Artorijevog strigiliranog sarkofaga od prokoneškog mramora koji je zasigurno spadao među najraskošnije primjerke svoje vrste (Cambi 2014, str. 35 - 36.).

Činjenica da su promatrani epigrafski spomenici pronađeni kod crkvice sv. Martina, dokaz je da je upravo na tom mjestu ili u bližoj okolici bio podignut mauzolej (krajem II. ili početkom III. st.) Lucija Artorija Kasta (Cambi 2014, str. 29 - 30., Glavičić 2014, str. 63 - 64.). Kao i ostala grobišta antičkog vremena, i Artorijevo posljednje počivalište svoje je mjesto pronašlo uz cestovnu komunikaciju.

Bio je to prometni pravac koji je od Salone uz more vodio prema jugu (Cambi 2014, str. 37., Glavičić 2014, str. 64.) rimske provincije Dalmacije. Gradeći mauzolej pored ceste „kojom se svakodnevno prometovalo i hodalo, L. Artorius Castus osigurao je svoju popularnost i nakon smrti, budući da su prolaznici jasno mogli vidjeti sjajnu karijeru viteza koju je on ponosno naveo na natpisu postavljenom na pročelju svojega mauzoleja” (Glavičić 2014, str. 64.).

Slika 2. Cestovna dionica Epetio VII Oneo na Peutingerovoj (Kastorijevoj) karti (Škrivanić 1974, Tab. Peut. VI, 3 - 4)

Uz današnji mul – pristanište u Sv. Martinu uočeni ostaci arhitektonske konstrukcije – zida

Uz Artorijev natpis, na položaju Sveti Martin pronalazi se još forma nadgrobnih spomenika gdje uglavnom prevladavaju stele. Dakako, tu se ne smiju zaobići ni ostale skupine antičke spomeničke baštine prisutne na lokalitetu. Donedavno je u potpornom zidu groblja crkvice sv. Martina bio ugrađen veći ulomak rimskog mozaika od bijelih kockica koji se povezuje sa nalazištem otkrivenim krajem XIX. st. na lokalitetu Javor (preko puta groblja Sv. Martin) prilikom proširenja puta za Gornju Podstranu.

Tada su pronađeni ostaci zidova sa sistemom hipokausta i fragmenti krovnog pokrova koji su vjerojatno pripadali stambenom dijelu ili termama jedne rimske vile (Jeličić 1991, bilješka 6, str. 22., bilješka 7, str. 23., Maršić 2014, str. 221.). Postoji i gospodarska komponenta tog ladanjskog zdanja dokazana ostacima karakterističnih naprava za preradu ulja i vina: kameni elementi žrvnja za masline i kameni utor za potporne grede (arbores) na groblju u Sv. Martinu, te kamena greda (stipes) antičkog tijeska (u dvorištu kuće Tadije Božikovića) sa područja Vinine (Jeličić 1991, str. 23 - 24.).

„Svi ti dosad poznati elementi ukazuju na jedno prostrano poljoprivredno imanje koje se smjestilo na pješčanom rtu predjela Javor odnosno na Vininama. S obzirom na blizinu glavnog grada provincije – Salone, vjerojatno je da su tu bili posjedi istaknutih ličnosti” (Jeličić 1991, str. 25.).

Slika 3. Rimska kamena posuda žrvnja za masline na groblju Sv. Martina (Ursić 2017.)

Različiti arhitektonskih i arheološki ostaci na području koje je danas morsko dno

Svojevrsnom nastavku priče o rimskom ladanjskom sklopu doprinjelo je podvodno arheološko rekognosciranje 2015. god. morskog dijela zapadno od područja obuhvata projekta športske lučice Sv. Martin u Podstrani.

Tom su prigodom uz današnji mul – pristanište u Sv. Martinu uočeni ostaci arhitektonske konstrukcije – zida. „Sa sigurnošću se ne može ustanoviti kontekst i vrijeme nastanka predmetnog zida, ali je s obzirom na tipologiju gradnje, te ulomke arheološkog materijala koji se nalaze neposredno uz njega, najvjerojatnije je riječ o konstrukciji građenoj između II. i IV. st.” (Penović 2016, str. 20.). Riječ je o izrazito vrijednom arheološkom nalazu jer „sukladno velikom broju i važnosti arheološko-arhitektonskih ostataka na neposrednom kopnu (prije svega antičkog gospodarskog objekta – villa rustica, i kasnijih sakralno-gospodarskih sklopova), za pretpostaviti je postojanje ostataka luke i lučkih postrojenja, te različitih arhitektonskih (villa maritima) i arheoloških ostataka na području koje je danas morsko dno.

To se pogotovo odnosi na dijelove morskog dna gdje su pronađeni ostaci antičkog / kasnoantičkog zida koji je i sam najvjerojatnije bio dio kasnoantičke villa maritima” (Penović 2016, str. 20 - 21.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima nešto više ćemo se dotaknuti Gospe u Siti, Polače i Velikog Mutograsa.

Također, upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.

Objavljeno u Podstrana

Više...

Nedjelja, 16 Listopad 2022 19:58

PODSTRANA PORTAL DOPRINOSI PROMOCIJI, ZAŠTITI I REVITALIZACIJI POMORSKE BAŠTINE Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke upoznajemo vas s povijesti Općine Podstrana

Na samom početku, vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

Posebno privlači pažnju je Plinijeva uporaba termina utvrđena mjesta (castella) za Petuntium (Peguntium) i obližnja mu naselja

Naime, prvi spomen naselja na tlu današnje Podstrane pronalazi se u Plinijevom opisu sjeveroistočne obale Jadrana (I. st. posl. Kr.).

Kako je navedeno u povijesnim zapisima, njegovo ime prema izvornom zapisu rimskog enciklopediste iskrivljeno je rukopisnom predajom „i u kritičkim izdanjima različitih kodeksa emendira se u različitim oblicima (tzv. variae lectiones)” (Maršić 2014, str. 188.).

Tako na primjer prijepis teksta u izdanju Carolus Mayhoff iz 1906. god. bilježi toponim Petuntium: „ ... ab his castella Petuntium, Nareste, Oneum ...” (Plin. Nat. hist. III, 142, 1906, str. 290.).

Pasinijev prijevod treće do šeste knjige na hrvatski jezik prema latinskom tekstu u izdanju Loeb Classical Library: Plinii Naturalis historia, London 1968. (Plin. Nat. hist. 2004., str. 9.) koristi pak naziv Peguntium: „... Poslije ovih dolaze utvrđena mjesta Peguntium, Nareste, Onium ...” (Plin. Nat. hist. III, 143, 2004. i bilješka 167, str. 49.).

Pored toponima, ono što posebno privlači pažnju je Plinijeva uporaba termina utvrđena mjesta (castella) za Petuntium (Peguntium) i obližnja mu naselja, što upućuje na sačuvan trag njihova prethodnog ilirskog gradinskog karaktera (Zaninović 1967, str. 18.).

Naselje pod sljedećim toponimom Πιγούντιον (u latinskom nazivu Piguntum) spominje aleksandrijski geograf Klaudije Ptolomej

„U nesigurnim vremenima za vrijeme rimskih osvajanja naših krajeva utvrđena ilirska naselja – karakteristične gradine – bila su obično smještena na uzvisinama odnosno ključnim točkama odakle se moglo nadzirati cijelo njihovo područje. Kastel Petuntium mogao se možda nalaziti na položaju Stare Podstrane, opasan bedemima od velikih kamenih blokova slaganih u suhozid, dok se naselje u širem smislu prostiralo po terasastim padinama sve do mora” (Jeličić 1991, str. 19.).

Zadržavajući se isključivo na antičkim izvorima, naselje pod sljedećim toponimom Πιγούντιον (u latinskom nazivu Piguntum) spominje aleksandrijski geograf Klaudije Ptolomej (II. st. posl. Kr.), smještajući ga na koordinati 44° zemljopisne dužine i 42° 45´ zemljopisne širine (Ptol. Geo., II, 16, 3, 1883, str. 307., Cermanović – Kuzmanović 1974, str. 19. i 30., bilješka 166, str. 19.). Kod itinerara jedino Kozmografija (Cosmographia, iz VII. ili s početka VIII. st.) Anonimnog Ravenjania dotiče rimsku Podstranu.

Tu se promatrana naseobina bilježi u obliku Petinitis (Anon. Rav. Cosmogr. IV, 16, 1860, str. 209.).

Arheološki nalazi jasno ubiciraju središte rimskodobnog Pituntija na područje današnje Podstrane

Pored navedenih literarnih vrela, terminacijski natpis (CIL III, 12794) iz sela Dubrave u Poljicima također je jedan od potencijalnih izvora u pokušaju detektiranja prvobitnog (predrimskog) imena naselja u Podstrani.

Radi se dakle o kamenu međašu (terminus, iz I. st. posl. Kr.) na čijem natpisu je sačuvano svjedočanstvo o razgraničenju ilirskog plemena Pituntina sa susjednim Nerastinima (Jesenice) na istoku (Bulić 1890, str. 145., Jeličić 1991, str. 19 - 20., Maršić 2014, str. 189.).

Upravo zahvaljujući spomenutom etniku, odnosno imenu zajednice Pituntini, Bulić derivira možebitni izvorni toponim naseobine Pituntium (Bulić 1890, str. 147.). „Pituntium je postao uobičajeni naziv za mjesto u hrvatskoj arheološkoj publicistici i povijesnoj znanosti i preporučljivo ga je koristiti u općem kontekstu.

Arheološki nalazi jasno ubiciraju središte rimskodobnog Pituntija na područje današnje Podstrane, sa središtem oko crkvice sv. Martina” (Maršić 2014, str. 189.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.

Objavljeno u Podstrana

Subota, 15 Listopad 2022 19:59

U Podstrani pronađeni rukopisi pokojnog repera Coolija, vozač Elvis otkriva dugo skrivenu priču o neobičnom prijateljstvu. Vidjeli su se samo još jednom...

Od svih mjesta na svijetu, Podstrana je vjerojatno zadnje u kojem bi itko očekivao da se čuvaju rukopisi neobjavljenih pjesama nedavno preminulog američkog repera Coolija, piše slobodnadalmacija.

Potaknut viješću o njegovoj preuranjenoj smrti, patinom načetih stranica iz scenarija filma “Ta divna splitska noć”, na čijoj je pozadini poznati glazbenik ispisivao stihove u pauzama na setu spomenutog filma, sjetio se njegov tadašnji vozač Elvis Brajčić, pruživši nam dugo skriven “behind the scene” pogled na Coolijev posjet Hrvatskoj.

– U to sam vrijeme išao na dramsku u Splitu, kod Gorana Golovka, jer me gluma oduvijek zanimala, i tu se pojavio Arsen Ostojić, redatelj filma “Ta divna splitska noć”, koji se imao početi snimati, tražeći statiste.

Slučajni vodič

Normalno, svi smo se javili. Ali onda je pitao i ima li tko od nas auto, jer im je trebao i vozač, a kako su tamo bili svi mlađahni – ja sam bio čak i najstariji i taman sam godinu dana prije kupio BMW – tako smo stupili u kontakt – otkriva nam Brajčić ispred hotela “Jadran” na Zvončacu, gdje je slavni glazbenik bio smješten za svog posjeta, a gdje nas je dočekao u društvu sina Gabrijela, rado se prisjećajući nekih, kako je kazao, “drugih vremena”.

– Za par dana smo se sve dogovorili i na kraju sam s Ostojićem išao na aerodrom pred Coolija. I kako sam bija u kaubojskim čizmama...

– Čekajte, je l’ to bilo namjerno? – prekidamo ga.

– Ma ne. Ja sam se u tim čizmama 2016. i oženio, ako ćete mi virovat. Bija san u tom điru, s motorima... I tako je on na prvu pita: “Jesam li ja doša u Ameriku ili sam iša iz Amerike?” I tu smo odmah kliknuli – objašnjava.

Već prvu večer ga je, smjestivši se u hotel, Coolio, kako doznajemo, tražio da ostane s njim, pa je po odrađenom službenom dijelu programa ovdje počela njihova avantura.

– Mi smo se u tih pet-šest dana, koliko je on tu bio, baš nekako sprijateljili. Nikad nije bilo samo da ga poslije seta odvezem u hotel i “bog-bog”, nego smo uvik išli po gradu. Odveja sam ga i u “Misisipija”, cure su se tamo cilu noć s njim slikavale. On je bio opušten, nije bio neka umišljena veličina. Danas kod nas skoro pa možemo vidjeti, recimo, Tom Cruisea na ulici ili Jay Z-a, ali onda su bila drukčija vremena.

Išli smo tako i po drugim noćnim klubovima, pa i po go-go klubovima. Sićam se kako se čudio kako ja znam sve i svakoga, od vlasnika klubova do toga gdje spavaju plesačice – smije se naš sugovornik pa dodaje kako je tih dana bilo “dosta ludosti, stalno neka akcija”.

Druženje je, govori nam, dovelo i do toga da je repera pozvao na ručak kod sebe, no ovaj se pozivu zbog poslovnih obaveza nije uspio odazvati, iako je njegov rođak, koji mu je bio u pratnji, priliku iskoristio da s lokalcima odigra balote.

– Svi su gledali otkud afroamerikanac u selu, bilo je smišno vidit ih kako se čude. A i Coolio je na kraju taj obid pojeo u autu, tako da je, kad su ga neke naše novinarke jednom pitale kako mu je bilo u Hrvatskoj, rekao da je upoznao Elvisa koji mu je pripremio domaću kokoš. Imate to na YouTubeu – govori nam, pa na mobitelu pokazuje videoisječak u kojem glazbenik o njemu govori sa simpatijom.

– To me baš bilo dirnulo. Radio sam za nikakvu plaću. U tih šest dana sve i potrošio, ali nije mi žao – podvlači, pa iz auta vadi puste memorabilije koje čuva kao uspomenu na događaje iz dana kada je vozio Coolija, a među fotografijama i neobjavljene stihove koje je reper napisao na poleđini scenarija.

– A u srednjoj školi sam imao prijatelja koji je bio tamnije puti; tada je baš ta Coolijeva pisma bila hit, i sićam se kako sam ga zeza da je on sigurno njegov sin i da u ladici ima njegove pjesme. A sad ih na kraju ja imam. Tko je to ikad mogao zamisliti – zadovoljno će.

Vidjeli su se je još jednom, kaže, u Sarajevu, nekoliko mjeseci kasnije, kada se film predstavljao na tamošnjemu filmskom festivalu, gdje je, sasvim slučajno, stvar opet završila komično.

– Tražio sam ga u hotelu, pitao koja mu je soba, ali nitko mi nije htio reći, mislili su: tko sam ja? I onda sam naletio na neke glumce iz filma, bio je tu i pokojni Dino Dvornik, pa su mi oni rekli.

I još govore da je panika, da ga nitko ne može izvući iz sobe, da kasni na neku konferenciju za novinare. I ja iša gore, otvorio on vrata, odmah se razveselio što me vidi, javlja slobodnadalmacija.

Objavljeno u Podstrana