Neobično je bilo slušati Stjepana Mesića kako se žali da mu u aferi Patria "podmeću povijesni revizionisti koji pobjednike iz Drugog svjetskog rata žele pretvoriti u zločince, a gubitnike u pobjednike".

Jer, ako je itko dao obol tom famoznom povijesnom revizionizmu onda je to upravo Stipe Mesić.

Primjerice, onda kad je pred hrvatskim emigrantima poručio kako su Hrvati "dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu", 1941. godine "kad su nam Sile osovine priznale hrvatsku državu", i 1945. godine "kad smo se opet našli s pobjednicima, za pobjedničkim stolom", kao i onda kad im je prkosno poručio da "nemaju Hrvati što klečati u Jasenovcu". 

Pa je on kasnije kleknuo jedno desetak puta.

Udar na svetinju

Ali eto, Mesiću je očito najlakše bilo optužbe za navodnu umiješanost u aferu Patria povezati s napadom na njegov antifašizam, s obzirom na to da je to civilizacijska svetinja u koju se ne smije dirnuti. Udar na njega udar je na antifašizam. Korupcija se s tim ne može nositi.

No, takav je Mesić.

Kada se 1991. godine našao pod pritiskom "nabrijane publike hrvatskih emigranata", posegnuo je za "taktičkim ustupkom da se otpor velikosrpskoj agresiji i četništvu mobilizira na koketiranju s ustaštvom". Sada kad je pritisnut optužbama za primanje mita u aferi Patria odlučio se sakriti iza svog antifašizma.

To je, međutim, samo manji, moglo bi se reći folklorni dio njegove televizijske obrane.

Puno ozbiljnija bila je jedna druga tvrdnja. 

Halo Mladene, Stipe je

Naime, bivši šef države javno se pohvalio da je "nazvao Državno odvjetništvo, odnosno Uskok", kako bi se "informirao o čemu se radi u slučaju Patria". "Rekao sam im da u svemu tome ja nisam sudjelovao i nemam nikakve veze s tim", kazao je jučer Mesić.

Tko ga je bilo što pitao? Otkad je postala uobičajena praksa da se osumnjičeni informiraju u Uskoku vodi li se protiv njih neka istraga? Kakav odgovor je Mesić tada dobio? I je li ga uopće smio dobiti, osim da mu se na licu mjesta spustila slušalica, a nakon toga uputio poziv na službeni razgovor, u prostorijama Uskoka, uz uređaje za snimanje i odvjetnika?

A Mesić se time hvali kao da je to nešto normalno. 

Nazove se lijepo Mladen Bajić (broj imaju svi koji ga trebaju imati), predstavi se ("Bok Mladene, ovdje Stipe") i postavi pristojno pitanje ("Imaš li što protiv mene"). A može se i SMS-om, Bajić je na to već navikao. Ako je to radio Ivo Pukanić, zašto ne bi i Stipe Mesić?

U normalnoj državi netko bi za to snosio posljedice, umjesto da se time hvali na javnoj televiziji. A netko iz Uskoka to bi odlučno demantirao ili objasnio kakav je to razgovor bio.

Što znači moje ime?

Nažalost, za Bajića je to postalo normalno: proteklih godina mnogi se javno hvalili da su nazvali DORH ili Uskok kako bi se informirali vodi li se protiv njih neka istraga, priprema li se optužnica i trebaju li pobjeći iz zemlje.

No, je li baš zahvaljujući tom telefonskom razgovoru Mesić mogao jučer bez kolebanja izjaviti da "nije osumnjičen, nije optužen i da ga nema ni u kakvoj aferi u vezi Patrije", premda finski tužitelji tvrde drugačije? 

Čak i kad mu je Aleksandar Stanković gurnuo pod nos službeni dokument, Mesić je tipično lakonski odgovorio: "Što znači da se tu nalazi moje ime?".

Pa znači da je osumnjičen.

Uglavnom, nije bilo baš jasno zašto je Mesić uopće išao na televiziju, kad je bilo očito da ne može baš uvjerljivo odgovoriti koja je bila njegova uloga u aferi Patria. 

Osim ako mu ovo pozivanje na antifašizam i naročito nazivanje Uskoka ne garantiraju da će biti pošteđen bilo kakvih optužbi.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku