Građanska inicijativa „U ime obitelji“ održala je konferenciju za novinare u ponedjeljak 14. listopada u Zagrebu na kojoj su sudjelovali predstavnici Organizacijskoga odbora Željka Markić, dr. med. i Ivan Munjin te odvjetnik Građanske inicijative Krešimir Planinić.

- Danas je navršeno četiri mjeseca od kada smo predali zahtjev za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka, a do sada niti nas niti javnost nitko nije obavijestio o datumu održavanja referenduma, kazao je na novinarskoj konferenciji Krešimir Planinić, odvjetnik građanske inicijative ‘U ime obitelji’.

Planinić je naglasio da praksa EU kaže da se u roku od 6 mjeseci od predaje zahtjeva za referenduma, on mora i raspisati. Podsjetio je i na to da je građanska inicijativa Saboru predložila razuman rok od 120 dana za raspisivanje referenduma, no i taj razuman rok je istekao.

Član organizacijskog odbora Inicijative Ivan Munjin rekao je kako je na razini Europe donesen kodeks o tome da vlast ne bi smjela odugovlačiti s raspisivanjem referenduma, a isto tako u procesu raspisivanja referenduma ne bi se smjela pristrano uključivati u formiranje stajališta građana.

Druga članica organizacijskog odbora Željka Markić je pak kazala kako su danas svakom saborskom zastupniku i predsjedniku sabora Leki poslali dopis za zamolbom da zatraže da se na dnevni red sabora uvrsti tema o raspisivanju referenduma i da se konačno odredi datum njegovog održavanja i to prije 14. prosinca kad istječe zakonski rok od šest mjeseci kojeg je postavila Europska komisija

Splićaninu Deanu Škari, osuđenom na godinu i pol zatvora jer je 1996. u Kaštel Lukšiću nasmrt pretukao pripadnika IFOR-a, britanskog vojnika Simona Leeja Terencea Jeansa (22), predsjedničkim pomilovanjem kazna je nedavno smanjena za trećinu, a s obzirom na to da je na odsluženju kazne već točno godinu dana, ova odluka znači njegovo puštanje na slobodu, piše Jutarnji list.

Škaro, koji je 1996. imao 17 godina, na odsluženje jednoipolgodišnje zatvorske kazne upućen je 20. rujna prošle godine. Odluku o pomilovanju donio je predsjednik države Ivo Josipović na osnovi prijedloga Komisije za pomilovanja, dajući time slučaju koji je i inače obilovao neočekivanim obratima još neočekivaniji epilog.

Inače, navedeni slučaj, koji se pred hrvatskim sudovima vodio desetljeće i pol i o kojemu su godinama izvještavali i domaći i strani mediji, bio je i predmet izlaganja u Europskom parlamentu, gdje ga je jedan britanski zastupnik iznio kao razlog zbog kojega RH nije spremna za članstvo u EU. U tih 16 godina sudovanja Škaro je dva puta bio oslobođen optužbi, da bi na trećem ponovljenom suđenju bio proglašen krivim i osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu. Vrhovni sud mu je, pak, uvjetnu kaznu preinačio u bezuvjetnih godinu i pol zatvora.

Simon Jeans je napadnut kada se s nekoliko pripadnika svoje postrojbe zabavljao u jednom manjem diskoklubu u Kaštel Lukšiću 1996. godine. Tijekom sukoba s nekoliko lokalnih mladića, među kojima je bio i Škaro, Jeans je udaren kamenom u glavu te je u komatoznom stanju vojnim zrakoplovom prebačen u Veliku Britaniju, gdje je nakon devet dana umro ne probudivši se iz kome. Istraga je pokrenuta protiv Škare i još četvorice mladića te je na prvom suđenju Škaro oslobođen, dok je za ostale optuženike, kojima se ne teret stavljalo sudjelovanje u tučnjavi, nastupila zastara. Škaro, koji stalno tvrdi da je nevin i da tučnjavu nije ni vidio, nepravomoćno je oslobođen i na drugom ponovljenom suđenju, no Vrhovni sud je ponovno ukinuo oslobađajuću presudu, piše Jutarnji list.

Razočaran strašnom sporošću u vođenju toga postupka, otac ubijenoga Britanca Terry Jeans, koji je neprestano dolazio u Hrvatsku kako bi pratio suđenja za ubojstvo svoga sina, tužio je RH Sudu u Strasbourgu, a sud je naložio Hrvatskoj da mu isplati 5000 eura šteta zbog sporog suđenja.

Na trećemu ponovljenom suđenju Škaro je proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od 11 mjeseci zbog nanošenja teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom. Vrhovni sud, pak, kaznu je preinačio u 18 mjeseci bezuvjetne zatvorske kazne, zaključujući da će takva kazna utjecati "na svijest građana vezano uz takve lakomislene agresivne postupke".

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Udruge studenata Imotske krajine, večeras, s početkom u 19 sati u dvorani Sjevernog tornja Sveučilišne knjižnice u Splitu, Ruđera Boškovića 31, obilježit će se 35. obljetnica ubojstva Ante Bruna Bušića.

Na tribini organiziranoj večer prije 35. obljetnice mučkog ubojstva Bruna Bušića, o njegovu životu i djelu, Bušićevu književnom stvaralaštvu, kao i o utjecaju njegova života i djelovanja na mladi hrvatski intelekt govorit će prof. Mario Šimundić, mladi povjesničar,  kojemu je tema diplomskog rada bio upravo Bruno Bušić, zatim prof. Tomislav Vrančić, profesor književnosti i hrvatskog jezika i prof. dr. sc. Goran Dodig, hrvatski student za vrijeme Hrvatskog proljeća te prijatelj i suradnik Bruna Bušića.

U ime organizatora pozdravne riječi na tribini uputit će Josip Bušić, bivši predsjednik Udruge studenata Imotske krajine.

Za napomenuti je da će, vezano na pozdravne riječi, Josip Bušić progovoriti o Zakladi Ante Bruno Bušić, njenim dosezima od osnutka, vezanosti na temu večeri, doprinosu u Domovinskom ratu te, ekskluzivno, najaviti ponovno aktiviranje Zaklade Ante Bruno Bušić.

Detalje ponovnog aktiviranja, kao i razloge i potrebe istog posjetitelji će čuti u uvodnom djelu večeri kojom će se obilježiti 35. obljetnica mučkog ubojstva hrvatskog velikana, publicista, ekonomista, političara i nadasve domoljuba, Bruna Bušića.

 Nakon što se u utorak kasno navečer Hrvatskom proširila vijest da je šest vukovarskih policajaca suspendirano zbog sudjelovanja u skidanju dvojezične ploče sa Centra za socijalnu skrb u Vukovaru, te da je jedan od njih, Igor Gilja, sin poginulog branitelja, prebačen u državno odvjetništvo, počeo je spontani prosvjed u Vukovaru, ali i u Splitu.

Naime, Splitom su nešto prije 23 sata počeli raditi mobiteli, sms-ovi, među pripadnicima braniteljskih udruga, pa je spontano, u par minuta dogovoreno da se svi koji to mogu, nađu na prometnici nasuprot Sveučilišnog kampusa, a blizu sjedišta Udruge veterana 4. gardijske brigade i Udruge Specijalne jedinice policije BATT- Split, gdje je bio zakazan karusel, koji je počeo točno u 23 sata i 30 minuta.

Više od stotinu auta u povorci

Više od stotinu osobnih automobila krenulo je trubeći prema Velebitskoj ulici, do križanja s Vukovarskom, pa dalje između Sućidra i Kmana, sve do križanja s Dubrovačkom. Njome se došlo do Ulice Domovinskog rata, te je povorka krenula Ulicom Hrvatske mornarice do Marjanskog tunela, te Zapadnom obalom sve do splitske Rive. Karusel se zaustavio pred Crkvom sv. Frane, a iz auta su izašli pripadnici svih ratnih postrojbi i stradalničkih udruga, s vodećim ljudima.

Našli su se tu, malo iza ponoć, pod ratnim barjacima, Božo Zadro, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade, Ivan Mršić, dopredsjednik Udruge, Ivica Glavota, predsjednik Udruge Specijalne jedinice policije BATT – Split, brigadir Roko Mijić, savjetnik ministra branitelja Freda Matića, Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge veterana 72. vojne Vojne policije – Split, Nediljko Burazin, predsjednik Udruge 141. brigade, Ivica Bubić, predsjednik Udruge 6. domobranske pukovnije i 158. brigade, Mario Tomasović, predsjednik splitske Hvidre, komodor Ivica Tolić, dopredsjednik Zbora gardijskih brigada Republike Hrvatske, te veterani 114. brigade, kao i IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban".

- Splitski branitelji večeras su se okupili spontano, da bi izrazili svoju potporu hrvatskim braniteljima u Vukovaru. S ovakvim akcijama ćemo nastaviti sve dok se ne promijeni odnos prema hrvatskim braniteljima u Republici Hrvatskoj – kazao je pred Crkvom sv. Frane Božo Zadro, predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade.

"Neka Josipović, Milanović i Ostojić pripaze što rade"

Ivica Glavota, predsjednik Udruge Specijalne jedinice policije BATT – Split, bio je posebno ogorčen, što je među šestoricom privedenih policajaca, bio i sin pokojnog kolege policajca, koji je poginuo u Domovinskom ratu.

- Odavde, ispred crkve sv. Frane poručujemo predsjedniku Josipoviću, premijeru Milanoviću i ministru unutarnjih poslova Ostojiću, da pripaze što rade. Neka ćirilićne natpise skinu sami, kako su ih u tajnosti i stavili na naše zgrade u Vukovaru. Jer, ovo što se događa u Vukovaru je genocid. Ovo je gori genocid, što se danas radi, nego devedeset i prve, kada je padao Vukovar. Jer, jedna manjina ugnjetava većinski narod u Republici Hrvatskoj. To je nedopustivo – kazao je Glavota.

Na to je Zlatko Čipčić, predsjednik Udruge veterana 72. bojne Vojne policije, istaknuo:

- Ne smijemo zaboraviti da su pod ćirilicom napravljeni najveći zločini u povijesti čovječanstva. To se ne smije nikada zaboraviti! – kategoričan je bio Čipčić.

"Ovdje kuca veliko srce za Vukovar"

Mario Tomasović, predsjednik Udruge Hvidre Split, kazao je da "trenutno ne znamo što se sve događa u Vukovaru, ali znamo što se događa ovdje, u Splitu".

- Ovdje kuca veliko srce, srce za Vukovar. Split i Dalmacija nikada neće ostaviti Vukovar, dok je Splita i ovakvih ljudi,Vukovar će živjeti trajno. Činjenica da se u ovako kratkom vremenu spontano okupilo ovoliko ljudi još je jedan dokaz da Oluja, veličanstvena pobjeda, traje vječno u srcima hrvatskih ljudi. I žrtva Vukovara spojena je u pobjedi Oluje. Nikada nećemo zaboraviti žrtvu Vukovara, taj simbol otpora. Uvijek ćemo se boriti da ta istina živi vječno – kazao je Tomasović, nakon čega se iz grla više stotina ljudi počelo gromoglasno skandirati "Vukovar, Vukovar, Vukovar, Vukovar..".

Nakon toga, braniteljski karusel je trubeći krenuo prema sjedištu Policijske uprave, gdje se povorka nakratko zaustavilo, nakon čega su ljudi ponovno izašli iz automobila, te se zadržali odslušajući himnu "Lijepu našu", puštenu iz jednog od vozila. Nakon toga, povorka je krenula nastavila Vukovarskom, odakle su se svi, iza jedan sat poslije ponoći, razišli svojim domovima.

Kažimo da su braniteljski karusel, kao i zadržavanje na splitskoj Rivi, protekli dostojanstveno, bez ijednog incidenta, a cijelu povorku osiguravala je interventna policija, s dva vozila.

Tekst i foto: JOŠKO DAD

Neobično je bilo slušati Stjepana Mesića kako se žali da mu u aferi Patria "podmeću povijesni revizionisti koji pobjednike iz Drugog svjetskog rata žele pretvoriti u zločince, a gubitnike u pobjednike".

Jer, ako je itko dao obol tom famoznom povijesnom revizionizmu onda je to upravo Stipe Mesić.

Primjerice, onda kad je pred hrvatskim emigrantima poručio kako su Hrvati "dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu", 1941. godine "kad su nam Sile osovine priznale hrvatsku državu", i 1945. godine "kad smo se opet našli s pobjednicima, za pobjedničkim stolom", kao i onda kad im je prkosno poručio da "nemaju Hrvati što klečati u Jasenovcu". 

Pa je on kasnije kleknuo jedno desetak puta.

Udar na svetinju

Ali eto, Mesiću je očito najlakše bilo optužbe za navodnu umiješanost u aferu Patria povezati s napadom na njegov antifašizam, s obzirom na to da je to civilizacijska svetinja u koju se ne smije dirnuti. Udar na njega udar je na antifašizam. Korupcija se s tim ne može nositi.

No, takav je Mesić.

Kada se 1991. godine našao pod pritiskom "nabrijane publike hrvatskih emigranata", posegnuo je za "taktičkim ustupkom da se otpor velikosrpskoj agresiji i četništvu mobilizira na koketiranju s ustaštvom". Sada kad je pritisnut optužbama za primanje mita u aferi Patria odlučio se sakriti iza svog antifašizma.

To je, međutim, samo manji, moglo bi se reći folklorni dio njegove televizijske obrane.

Puno ozbiljnija bila je jedna druga tvrdnja. 

Halo Mladene, Stipe je

Naime, bivši šef države javno se pohvalio da je "nazvao Državno odvjetništvo, odnosno Uskok", kako bi se "informirao o čemu se radi u slučaju Patria". "Rekao sam im da u svemu tome ja nisam sudjelovao i nemam nikakve veze s tim", kazao je jučer Mesić.

Tko ga je bilo što pitao? Otkad je postala uobičajena praksa da se osumnjičeni informiraju u Uskoku vodi li se protiv njih neka istraga? Kakav odgovor je Mesić tada dobio? I je li ga uopće smio dobiti, osim da mu se na licu mjesta spustila slušalica, a nakon toga uputio poziv na službeni razgovor, u prostorijama Uskoka, uz uređaje za snimanje i odvjetnika?

A Mesić se time hvali kao da je to nešto normalno. 

Nazove se lijepo Mladen Bajić (broj imaju svi koji ga trebaju imati), predstavi se ("Bok Mladene, ovdje Stipe") i postavi pristojno pitanje ("Imaš li što protiv mene"). A može se i SMS-om, Bajić je na to već navikao. Ako je to radio Ivo Pukanić, zašto ne bi i Stipe Mesić?

U normalnoj državi netko bi za to snosio posljedice, umjesto da se time hvali na javnoj televiziji. A netko iz Uskoka to bi odlučno demantirao ili objasnio kakav je to razgovor bio.

Što znači moje ime?

Nažalost, za Bajića je to postalo normalno: proteklih godina mnogi se javno hvalili da su nazvali DORH ili Uskok kako bi se informirali vodi li se protiv njih neka istraga, priprema li se optužnica i trebaju li pobjeći iz zemlje.

No, je li baš zahvaljujući tom telefonskom razgovoru Mesić mogao jučer bez kolebanja izjaviti da "nije osumnjičen, nije optužen i da ga nema ni u kakvoj aferi u vezi Patrije", premda finski tužitelji tvrde drugačije? 

Čak i kad mu je Aleksandar Stanković gurnuo pod nos službeni dokument, Mesić je tipično lakonski odgovorio: "Što znači da se tu nalazi moje ime?".

Pa znači da je osumnjičen.

Uglavnom, nije bilo baš jasno zašto je Mesić uopće išao na televiziju, kad je bilo očito da ne može baš uvjerljivo odgovoriti koja je bila njegova uloga u aferi Patria. 

Osim ako mu ovo pozivanje na antifašizam i naročito nazivanje Uskoka ne garantiraju da će biti pošteđen bilo kakvih optužbi.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku