Svaka peta hrvatska obitelj nikako ne može svojim prihodima pokriti osnovne mjesečne troškove života, svaka četvrta kasni s plaćanjem režija, 17 posto ne može si priuštiti obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan, deset posto ne može osigurati grijanje u najhaldnijim mjesecima, a godišnji odmori davno su postali lukasuz: 70 posto obitelji ne može svim svojim ukućanima platiti jedan tjedan odmora godišnje izvan svojeg doma.

Porazni su to podaci Državnog zavoda za statistiku o pokazateljima siromaštva u 2011. godini: 21.1 posto hrvatskih građana ne može zaraditi za osnovne životne potrebe. Preračunato u konkretne brojke, nešto više od 900.000 građana Hrvatske živi u riziku od siromaštva, odnosno s manje od 2.020 kuna mjesečno ako su samci ili 4.242 kune ako se radi o četveročlanoj obitelji. Za gotovo 100.000 narasla je brojka siromašnih u Hrvatskoj u odnosu na pretkriznu 2008., kad je stopa siromaštva iznosila 18.9 posto.

Na rang listi 31 europske zemlje, Hrvatska je sa stopom od 21.1 posto stanovnika u riziku od siromaštva zauzela 27. mjesto. Lošije stoje samo Bugarska i Rumunjska, najsiromašnije države EU, te Grčka i Španjolska, koje je kriza najjače pogodila. Uzmu li se, osim samog godišnjeg prihoda, u obzir još dva osnovna kriterija koja koristi Eurostat - zaposlenost u obitelji i mogućnost podmirivanja osnovnih životnih troškova - podaci su daleko porazniji: u siromaštvu ili socijalnoj isključenosti tada živi čak svaki treći stanovnik Hrvatske, odnosno njih 32,7 posto!

To znači da svaki treći stanovnik odgovara barem jednom od kriterija: prihodi su mu manji od praga siromaštva, žive u kućanstvu u kojem nitko ne radi te si ne može priuštiti ni tri od devet stavki koje upućuju na tzv. materijalnu deprivaciju - ne može na vrijeme platiti stanarinu i režije, ne može si priuštiti grijanje u najhladnijim mjesecima, ne može si kupiti automobil, telefon, TV u boji ili perilicu rublja, nema na stolu obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan, ne može podnijeti neočekivani financijski izdatak poput popravka iznenadnog kvara te ne može otići s obitelji tjedan dana na godišnji odmor. Prosjek postotka stanovnika EU koji odgovaraju barem jednom od ova tri kriterija je 24.2 posto: najmanji je u Češkoj i Nizozemskoj (15 posto), a najviši u Bugarskoj, u kojoj je siromašan čak svaki drugi stanovnik.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj živi 1.4 milijuna siromašnih ljudi, jednak broj kao i u gotovo dvostruko većoj Austriji i 2,5 puta većoj Češkoj te 40 posto više nego u Danskoj, koja ima oko 5,5 milijuna stanovnika.

Kao i ranijih godina, u najtežoj materijalnoj situaciji žive stariji od 65 godina, pogotovo žene koje žive same, zatim jednoroditeljske obitelji, obitelji s troje ili više djece te nezaposleni.

Najmanja stopa siromaštva od 4,2 posto zabilježena je među zaposlenim ženama, koje su, prema statistikama, u boljem položaju od zaposlenih muškaraca, kojih 6.3 posto živi ispod praga siromaštva. S obzirom na tip obitelji, očekivano najbolje stoje roditelji s jednim djetetom. Stopa siromaštva među njima iznosi 15.2 posto.

Kako raste broj djece, raste i rizik od siromaštva: s dvoje djece stopa iznosi 15,4 posto, s troje ili više 25 posto, a ako se radi o jednoroditeljskoj obitelji, stopa iznosi iznimno visokih 42,7 posto!

Po broju onih koji svojim prihodima ne mogu živjeti “od prvog do prvog”, Hrvatska je također na dnu Europe. Vrlo teško ili nikako svoje troškove ne može pokriti 19.6 posto građana, a pridoda li se tome još 32,4 posto onih koji to postižu teško, dobiva se podatak da svojim prihodima kraj s krajem jedva spaja više od polovice stanovnika. Prosjek onih koji to nikako ne uspjevaju u EU je 10 posto. Najmanji je u Njemačkoj i Švedskoj (oko 3 posto), a najveći u Bugarskoj (27,8 posto). Hrvatska je na 26. mjestu na ljestvici od 31 zemlje.