Bivši gradski vijećnik stranke Pametno objavio zanimljiv status.
Junak ove priče je Marko. Marko je iz Zagreba. Šetao je to jutro maglovitom Ilicom, besposlen, u potrazi za mjestom za svojom jutarnjom kaficom. Odluči se kao i uvijek za Kazališnu kavanu. Nema boljeg mjesta s pravim zagrebačkim ugođajem. Pogled na Trg. Ljudi koji uvijek negdje žure. Plavi tramvaji nestaju u izmaglici.
Ispijajući prvi gutljaj vrućeg napitka razmišljao je o svom prošlom poslu u Narodnim novinama. Volio je taj posao. Onaj miris papira od svježe srušenog drveta. To razmišljanje ga podsjeti da godinama nije bio na Sljemenu.
U tom svom ritualu uzme Večernji i Jutarnji za čitanje. Opet papir. Opet miris. Opet Zagreb. Cijeli život.
Eh, da je doći do nekog posla. Kad u to zazvoni mobitel. Maja.
- Majo, stara kućo, di si, kako je u Splitu.
- Ma nisam ti više u Splitu. Vratilo me na posao u Zagreb. Od sreće sam plakala. Isto kao ona Ramljak kad je sud vratio u Ruđera.
- Ajme, baš dobro. Mogli bi popit kavu draga. Baš tražim posao i mislim kako si ti bila sretna da se Puljak sjetio tebe kao najboljeg stručnjaka na svijetu.
- A znaš moj Marko, nema ti u Splitu nikog stručnog. Ja sam ti najbolja. I uvijek ti odaberu sami. Nema ti nikakvog namještanja. Evo, imaš u Slobodnoj neki natječaj za Marjan pa nikad ne znaš. Kužiš.
- Ne znam ti ja tog Marjana.
- Ma nije ti to čovjek, mislim da je to neko brdo tamo. I onda oni trebaju nekoga za vodit 60 ljudi.
- Pa dobro, ekonomist sam, a i bavio sam se papirom. Mislim da bi ja to mogao.
- Samo se ti javi. Ja neću nikome reći. Ja samo zviždim.
- Hehe Majo, baš si fakinka.
- E da, pazi. I tamo je bilo nekih zviždača, ali ti su zviždali ulijevo, a mi u desno. Pazi, u kojem pravcu pušeš
- Ma puvat ću ja di triba.
I tako naš junak trk na trafiku.
- Imate li Slobodnu?
- Nemamo, to se ne prodaje u Zagrebu.
Marko se razočara, ali mu u glavi još odzvanjaju Majine riječi "oni nemaju stručnjake". I ni pet ni šest on na vlak. Naći će on tu Slobodnu negdje usput.
Izađe Marko s vlaka, sa štruklima u škrovadi koju mu je žena spremila. Uzme Slobodnu i vidi oglas. Aha, to je park šuma, promrmlja sebi u bradu. Treba to otići vidjeti.
- Taksi, molim vozite me na ovaj Marjan.
- Može.
Stigoše oni do rampe.
- Evo moj Marko, to je to.
- Ali, ovo nije u šumu, ovo su vrata. Tko stanuje tu?
- Ne Marko, to je od svih ljudi.
- Svašta, pa zašto onda kapija.
Vidi Marko da će ovo biti lako. Ovi su čak i kapiju stavili na zajedničko.
I stigne naš junak sa štruklima u upravu.
- Dobar dan, ja sam Marko.
- Znamo Marko, znamo.
❤️