U sklopu projekta Korak po korak (UP.02.2.2.15.0060) koji provodi Općina Podstrana mnoštvo puta posjetili smo i piteriju Moja jedina pita u Splitu.

Mobilni tim Općine Podstrana, voditeljica projekta i veseli sudionici, djeca s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom s radošću su proveli mnoga zajednička druženja i uživali u ukusnim pitama i burecima raznih okusa.

Ovim putem korisnici projekta Korak po korak zajedno s našim mobilnim timom kojeg čini socijalna mentorica Maja Medvidović i vozač Mate Glibota te voditeljica projekta Ivana Carev Seneberg žele reći jedno veliko hvala osoblju i vlasnicima Moje jedine pite!

Ostanite uvijek tako velikodušni, srdačni i plemeniti!

Kako nam je bilo pogledajte u fotogaleriji:

EU projekt Korak po korak financiran je bespovratnim sredstvima u iznosu od 1.997.520,00 kuna (15% iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i 85% iz Europskog socijalnog fonda) u sklopu operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru ITU mehanizma namijenjenog za financiranje projekata Urbane aglomeracije Split (UAS). Intenzitet potpore je 100%.

Projekt Korak po korak ima za cilj razviti i proširiti dostupnost izvaninstitucionalnih socijalnih usluga za najranjivije skupine društva na području Općine Podstrana i Urbane aglomeracije Split kako bi se smanjila socijalna isključenost i prevenirala institucionalizacija najranjivijih skupina u društvu.

U sklopu projekta Korak po korak (UP.02.2.2.15.0060) koji provodi Općina Podstrana uz podršku Ballon party & souvenir's shop a organizirali smo rođendanska iznenađenja i proslavili rođendane naših korisnika.

Ovim putem korisnici projekta Korak po korak zajedno s našim mobilnim timom kojeg čini socijalna mentorica Maja Medvidović i vozač Mate Glibota te voditeljica projekta Ivana Carev Seneberg žele reći jedno veliko hvala osoblju i vlasnicima Ballon party & souvenir's shop a!

Ostanite uvijek tako veseli, srdačni i plemeniti!

Kako smo balonima iznenadili naše korisnike i proslavili rođendane pogledajte u fotogaleriji:

EU projekt Korak po korak financiran je bespovratnim sredstvima u iznosu od 1.997.520,00 kuna (15% iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i 85% iz Europskog socijalnog fonda) u sklopu operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u okviru ITU mehanizma namijenjenog za financiranje projekata Urbane aglomeracije Split (UAS). Intenzitet potpore je 100%.

Projekt Korak po korak ima za cilj razviti i proširiti dostupnost izvaninstitucionalnih socijalnih usluga za najranjivije skupine društva na području Općine Podstrana i Urbane aglomeracije Split kako bi se smanjila socijalna isključenost i prevenirala institucionalizacija najranjivijih skupina u društvu.

Filmski analitičari tvrde da veliki holywoodski blockbusteri, u svojem scenariju, imaju nekoliko "vrhunaca“. To su oni trenutci u filmu kada se svi gledatelji šokiraju, ostanu zatečeni jer nekakva scena ili efekt - iznenadi. Teoretičari filma tvrde da filmska publika, voljna i spremna "lutati" veći dio filma, i to filmskim "nizinama i dolinama" jer svaki čas može nastupiti taj - vrhunac.

Ali što je sa životima? Vrijedi li i za njih isti zakon?

Do prije neke generacije vrijedio je. Ljudi su živjeli i umirali, radili i odmarali se, radovali se i tugovali i bili su svjesni da je ovo "dolina suza" kroz koju se jednostavno mora proći kako bi došli do konačnog vrhunca. I onda su prodali priču, prodali filozofiju življenja koja pod motom carpe diem iliti iskoristi dan propovijeda kako su jedino vrijedni ovozemaljski vrhunci, a sve ostalo - zaboravi. Zbog tih vrhunaca, uvjerili su nas, vrijedi žrtvovati sve - zdravlje, mir u duši, savjest, bližnjeg.

Zato i jest danas život maksimalno ubrzan.

Život na traci za trčanje, u utrci s vremenom i međusobno. Cijena nije bitna, jer smo mi za vrhunce ovoga svijeta pripravni na svaku cijenu i na svaku žrtvu. I onda se događa točka s koje povratka nema. To je točka, u koju kada dođete, s koje više nije moguće vratiti se na prethodnu poziciju, a kamo li na početak. Dođe čovjek preduboko i jednostavno mora tim putem nastaviti do samog kraja.

- Naša opservacija je, a to pokazuju i svjetski podaci, da se u zadnje vrijeme nije povećala toliko učestalost tumora koliko tumore mozga viđamo - i benigne i maligne u mlađim dobnim skupinama. Izazov je to za neurokirurge premda ne znači da se svaki tumor mozga nužno i operira. Postoje i drugi načini kako se tumori mozga liječe i tu maksimalno do izražaja dolazi timski rad. Vidite, opet taj timski rad - jer u dobrom oporavku pacijenta neurokirurg je često samo prvi korak. Nakon nas dolaze i naše fizikalne terapije i fizioterapeuti, a potom onkolozi koji nastavi liječenje pacijenata koji imaju malignu bolest - govori tako Vlatko Ledenko, kojeg godinama pacijenti biraju kao najdoktora, a on je uvjeren da je to zato što vide da iznimno voli svoj posao.
I to posao koji počinje svakog jutra već u 6 sati. U 7 je u bolnici, premda radno vrijeme počinje u 8 sati. Po dolasku u bolnicu sa specijalizantima obilazi pacijente te raspodjeljuje poslove, a u 8 sati se preuzima služba od noćne dežurne ekipe. Iako u bolnici često ostaje cijeli dan, a vraća se kući tek navečer, ne predstavlja mu to nikakav teret jer je, uz to što je prepun znanja i iskustva, u punom naponu fizičke snage.

"Stalno sam želio nekakvu kiruršku granu..."
I prečesto u trenutcima kad ljudski život postane izazov koji ne nudi nekakva srednja i blaga rješenja. Ne dopušta kakve nagodbe, pogodbe i kompromise. Daje - sve ili ništa. Uzmi ili ostavi.

- I moja priča ima svoju obiteljsku povijest jer moj pokojni otac bio je specijalist kirurgije u splitskoj bolnici i nekako gledajući njega sam shvatio da je to jedno odgovorno, naporno i zahtjevno zanimanje. U jednom trenutku sam zamolio oca prije svoje konačne odluke što bi upisivao da me dovede malo u bolnicu, u jedno ili dva dežurstva i da doživim iz prve ruke kako to izgleda iza zatvorenih zidova bolnice. I nije me odbilo, dapače, privuklo me - kaže Ledenko.
dimenzija, čovjek mora biti jako oprezan da ne ošteti te krvne žile i živce jer to bi moglo biti pogubno za pacijenta. Takve operacije znaju trajati i po desetak sati. 

Teze kako klasična glazba smiruje ljude američka je studija potvrdila, ali i usko povezala s liječnicima. Najviše kirurzima za koje tvrde da su precizniji kad slušaju Mozarta i Bacha. U slučaju Ledenka svjetske virtuoze dostojno zamjene i domaća glazbena imena svjetskog renomea - Mišo Kovač i Oliver s lokalnih radio postaja.

- Ma i u tim trenutcima dok traje operacija radi ogroman adrenalin. Ne osjećam ni glad ni žeđ iako operacije traju i traju. Koncentracija mora biti maksimalna, pogotovo u onim trenucima kad se dođe u najdublje dijelove operacijskog polja. Već je čovjek pomalo i umoran, to budu i popodnevni sati, ali baš je onda potrebna najveća pomnja. Tu bi opet istakao jedan timski rad gdje moje kolege meni, i ja njima, pomažemo i asistiramo ili odradimo taj jedan dio operacije dok drugi protegne leđa.

A u glavi uvijek je misao da o tvojim postupcima ovisi nečiji život...

- Kako godine idu osjećam se sve opuštenije prilikom izvođenja operacijskih zahvata. To je nešto slično kao u autoškoli, slikovito. Dobiješ potvrdu da si položio vozački ispit, ali znaš ili voziti ili to tek znaš nakon što si odvozio desetak tisuća kilometara? Ja sam završio specijalizaciju iz neurokirurgije u Splitu i godinu dana proveo u Zagrebu u našim najboljim neurokirurškim kućama i kad sam se vratio kući s položenim specijalističkim ispitom, još sam jednu godinu dana trebao prisutnost starijih kolega. Samo da su tu, da osjetiš sigurnost, a sad se nekako nadam i ufam da tu sigurnost mogu pružiti svojim mlađim kolegama. To je jedan prirodan proces.

Baš kako je i Ledenko učio od starijih...

- Tadašnji šef Jurinović i moji stariji kolege doktori Tudor, Saša Devčić, Željko Bušić, Bulović... Većina njih koju sam nabrojio u sastavu već je u mirovini, a kad sam bio u Zagrebu imao sam sreću da sam radio s profesorom Paladinom. I njega bi uvijek istaknuo kao svog velikog zagrebačkog učitelja.

Ovdje nema radnog vremena..."
Jer posao i obveza neurokirurga, kao i svakog medicinara, prenijeti je svoje skromno znanje kolegama koji dolaze poslije. Zapravo je to glavno poslanje jer dok je vijeka i čovjeka bit će i doktora, onih kojima je poziv biti životni pomoćnik. Pomoćnik s velikim početnim slovom P.

- Moji specijalizanti znaju da ponekad u neurokirurgiji nema ni radnog vremena, niti se gleda na sat kad je završilo radno vrijeme. Ako operacija traje od osam ujutro do osam navečer, onda taj dan je njima produženo radno vrijeme i to se nemali broj puta i dogodilo. Jedina je razlika što je kad smo mi kretali u ovaj svijet bilo nešto teže, a oni su već kao mladi ljudi okrenuti modernim tehnologijama i sve te naše tehnološke novotarije oni usvajaju na dnevnoj bazi, bez ikakvih problema, nekad i puno lakše nego mi stariji - kaže i zaključuje.

- Ja vam iz dubine duše želim reći da je svaki trenutak boravka u operacijskoj sali uzbudljiv na svoj način. Mogućnost gledanja kroz operacijski mikroskop koji nudi savršenu sliku, savršeno uvećanje, savršeno osvjetljenje, predstavlja jednu ogromnu privilegiju. Naravno da ima i stresnih situacija za vrijeme operacije, nekakva krvarenja koja se dogode i treba sanirati tako da se svaka operacija sastoji i od onih opuštenih, ali i stresnih trenutaka. I nije uvijek lako u tim trenucima kad ti se malo i ohlade noge, zadržati hladnu glavu i reagirati smisleno, pametno i polako. Bilo je situacija kad se pacijenti malo i počinju micati za vrijeme operacije, najčešće je ako popusti sedacija koju daje anesteziolog, ali nije ni njima idealno moguće u svakom trenutku procijeniti kada dodati koliko anestetika, ali nikad se nije dogodilo da bi se pacijent potpuno probudio. Uglavnom mi odmah signaliziramo i oni reagiraju, ali to se najčešće dogodi kad radimo na živcima na kralježnici ili na drugim bolnijim strukturama.

 Izvor:https://www.dalmacijanews.hr/clanak/yz8b-dok-traje-operacija-radi-ogroman-adrenalin-ne-osjecam-ni-glad-ni-zed-a-koncentracija-mora-biti-maksimalna-iako-si-cesto-umoran#/clanak/yz8b-dok-traje-operacija-radi-ogroman-adrenalin-ne-osjecam-ni-glad-ni-zed-a-koncentracija-mora-biti-maksimalna-iako-si-cesto-umoran

U tijeku su radovi na ugradnji svjetlosno-dinamičke signalizacije na raskrižju Tješimirove ulice i Poljičke ceste u Strožancu. Planirana je montaža semafora i solarnih mjerača brzine te izrada kompletne vertikalne i horizontalne signalizacije, a ukupna vrijednost radova je 57.000 €. Završetak je planiran za desetak dana.

'Cilj ovog zahvata je kontrola i smanjenje brzine na Poljičkoj cesti (ŽC 6142) te omogućavanje sigurnijeg uključivanje vozila s nepreglednih sporednih prometnih pravaca što će doprinijeti i poboljšanju sigurnosti pješačkih tokova. Semafor će imati dvostruku funkciju. Osim za potrebe uključivanja vozila iz nepreglednog sporednog prometnog pravca na Poljičku cestu, semafor će senzorima pratiti brzinu kretanja vozila i paliti crveno svjetlo kod većih prekoračenja brzine. Time će se postići sporije i sigurnije odvijanju prometa na Poljičkoj ulici, na kojoj prosječno prođe više od 13.000 vozila dnevno, dok u ljetnim mjesecima prođe više od 15.500 vozila', poručuju iz ŽUC-a.

Dodaju kako je ovo još jedna od mnogih lokacija na cestovnoj mreži u Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje Županijska uprava za ceste Split zahvatima na prometnici podiže razinu sigurnosti odvijanja motornog i pješačkog prometa kroz naselje.

'Poljička cesta u Strožancu predstavlja jedan od najvažnijih alternativnih prometnih pravaca prema Omišu te prometno povezuje istočna naselja grada Splita', zaključuju.

izvor: https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/na-krizanju-tjesimirove-ulice-i-poljicke-ceste-u-strozancu-se-postavlja-semafor/158410?fbclid=IwAR3Ssiy_IHgz8bmWzqPQ1pcszz93ax0YkB8Mq-6tHhr94qa6ItJbqps8XA0