U prostoru koji je na jednoj strani omeđen monumentalnim planinskim masivom Biokova, a na drugoj tek jedva nešto manjim prirodnim bedemom Mosora, priroda se izborila za fortifikacijsku uzvisinu imenom Mosorska kosa. Taj planinski bedem poput kaiša opasuje južni dio struka negdašnje Poljičke Republike, stvarajući pritom prirodnu zaštitu od napadača s mora. Na mjestu gdje se u Mosorskoj kosi razlikuju mikrolokaliteti zvani Perun, Perunsko i Perunić, poput ramena ukazao se malešan, visoravni nalik prostor, dostatan za podizanje naselja. Premda se planinica sa svojega vrha gotovo strmoglavce sunovraćuje u more, ipak ostavila priliku čovjeku da na njezinim padinama podigne naselje i nadjene mu ime Podstrana. Južnu stranu tog mjesta zatvara i zaokružuje more.
Ime Podstrane ima nekoliko aluzija. Ponajprije valja imati na umu da je teren na kojem naselje leži, zapravo, rubno područje, na kojem se nevidljivom i neravnom niti razdjeljuju područja čakavštine i štokavštine. Čakavština je ipak bila dominantnija, premda je danas primjetna tek u jezičnim reliktima i idiolektima starijih mještana.
Demarkacijska crta koja razgraničava te dvije bitne odrednice govora ovog podneblja poput meridijana prolazi upravo preko geografskog prostora štono pada pod jurisdikciju i katastar stare Poljičke Republike. Rijeka Cetina smatra se granicom, a seoce Duće zadnjom istočnom čakavskom oazom. Točnu jezičnu granicu, precizni Konfin, gotovo je nemoguće uspostaviti i odrediti, budući da su snažni valovi standardiziranog jezika i adstrata zameli glavne tragove, koji bi nas - da su još uvijek vidljivi-nepobitno doveli do vrutka, do počela, do ishodišnog mjesta na kojem počivaše lokalni idiom kojim govorahu najstariji Podstranjani.
Čakavska postojbina ovog mjesta vidljiva je i u apelativu, strana, koji je i motivirao sam ojkonim. Kao regionalizam, u konkretnom slučaju čakavizam, termin strana ne odnosi se samo na dio nečega ili na dio nekog prostora koji je u zrcalnoj opoziciji s nekim drugim, usporednim teritorijem, nego se odnosi i na padinu brda ili brijega, brežuljka ili planine, koji nemaju svojega opozitnog parnjaka. Spuštanje Mosorske kose u more najbolji je primjer za to. U mnogim malim otočkim mjestima Dalmacije - a sigurno i u nekadašnjoj Podstrani, možda i današnjoj- izraz u strani označava da je netko ili nešto na padini, na drugoj strani, s druge strane brda ili planine, u ovom slučaju naseljenog mjesta : poglavito ako se podrazumijeva gornji dio mjesta, kad je zamjetna situacija poput ove u Podstrani: da se mjesto svojom ubikacijom razlijeva u prostoru prema dolje.
Samo ime Podstrana nastalo je jezičnim postupkom u kojem se početni prijedlog pod srastao s imenicom strana, kakvi primjeri nisu rijetkost u toponomastici, grani lingvistike (onomastike) koja se bavi vlastitim imenima predjela, lokaliteta i naseljenih mjesta. Istim jezičnim procesom nastala su i imena Podgora ili Zagvozd.
U lingvističkom smislu vrlo je zanimljiv i otklon od gramatičkih načela prilikom formiranja ovakvih imena. Naime, prijedlog koji se nalazi prije imenice uvjetuje njezinu deklinaciju, pa bi kongruencijski ispravno bilo kazati pod stranom (Podstrana), pod gorom (Podgora) ili za gvozdom (Zagvozd). Napomenimo kako je imenica gvozd starohrvatska riječ za šumu, pa je ojkonim Zagvozd motiviran frazemom iza šume. Ovakva pitanja, međutim, striktno jezične naravi, a stanovnicima Podstrane može biti dodatni kulturni začini činjenica da je već ime njihova mjesta zanimljivo stručnjacima iz područja imenoslovlja, odnosno lingvistike i dijalektologije u cjelini.
