Spomenismo već da je društvo muku mučilo s prostorom. Odgovarajućeg prostora nije bilo, pa se trebalo snalaziti na sve moguće načine. Budući da je don Petar Car bio impresioniran rezultatima koje je glazba žela gdje god bi se pojavila- što je bio i te kakav poticaj za daljnji trud - odlučio je sagraditi prostranu zgradu u kojoj bi se okupili svi koji rade na unaprjeđenju kulturnoga, gospodarskoga i prosvjetnoga života Podstrane.

Na mjestu gdje se danas nalazi popularna Čitovnica, nekoć je bilo trošno i ruševno crkveno zdanje. Don Petar je odlučio porušiti tu nedostatnu i nepraktičnu zgradu , te na njezinu mjestu o trošku crkvene zajednice sagraditi primjeren objekt, koji bi udovoljavao rastućim ambicijama Društva i mjesta. Godine 1912. željena je zgrada podignuta i u njoj su mogle biti smještene uglavnom sve kulturne djelatnosti koje su i motivirale njezinu gradnju.

U prizemlju je bila crkvena konoba, na katu dvorana za glazbu i diletantsku skupinu te ured Zadruge, to jest Poljičke seoske blagajne. Bile su tu i prostorije za potrebe administracije Društva. Svečanog otvorenja zgrade nije bilo, ali je useljena već godinu dana nakon početka radova. Budući da je Crkva bila ta koja je u cijelosti inicirala i izevla taj građevinski pothvat, te udomila kompletne umjetničke ansamble, Društvo je u svakoj prigodi uveličavalo crkvene blagdane koji su se u Podstrani štovali i na poseban način obilježavali.

Limena glazba s vremenom se prometnula u istinski zaštitni znak Podstrane, koji je bio priznat i prepoznat u svim okolnim mjestima. Njezini su nastupi redovito bili iznimno posjećeni, a svaka je priredba ujedno bila i prigoda za okupljanje i prijateljsko druženje, što je poljički običaj koji se njegovao odavna. To idilično ozračje podstransku je glazbu obilježavalo sve do 1914., kad je počeo Prvi svjetski rat.