Ranoromanička crkvica sv. Jure sagrađena je na rubu klisure iznad Gornje (Stare) Podstrane i jedna je od četiriju starih hrvatskih crkvica koje stoje na sličnim lokacijama duž hrpta Primorske kose, od Žrnovnice do Cetine (Sv. Jure na Perunskom, Sv. Maksim u Jesenicama i Gospa Stomorica u Dućama). Sve su orijentirane pročeljem prema zapadu, a apsidom prema istoku. 

Gradnja crkvice sv. Jure na Vršini datira se najkasnije u 11. stoljeće. Izvedena je u rustikalnom stilu, primitivno, s nepravilnim i nesimetričnim linijama, od materijala najvjerojatnije uzeta s obližnje prapovijesne gomile. Duga je 6,7, a široka 3,4 m. Bočni su joj zidovi s unutarnje strane raščlanjeni plitkim pilastrima s lukovima na kojima počiva nepravilni svod. Menza oltara naslonjenog na zid apside nepravilna je debela kamena ploča (1,45 x 0,7 m), a nosač na kojem stoji četvrtasti je stup zidan u kamenu. Vanjski oltar s južne strane crkve podignut je nedavno. Crkva je u cijelosti obnovljena: ožbukana je i dograđena joj je nova preslica sa zvonom.

Izbor ovoga položaja za gradnju crkve svetog Jurja motiviran je, u skladu s tadašnjom praksom, postojećim tragovima obreda i sakralnog ozračja na tom dijelu gorskog hrpta, koji su potjecali od starijih kultura. Na visovima Primorske kose stajao je niz obrednih i grobišnih gomila iz razdoblja ilirskih plemena koja su dotad već bila potpuno asimilirana. Gromoviti Perun, vrhovni bog nepokrštenih Hrvata, baštinika mitskog svjetonazora i vjere zajedničkih svim slavenskim narodima, također je stolovao visoko, u gradu na gori (ili na suhoj grani u krošnji drveta svijeta), odakle je uređivao svijet, a njegovi su mu štovatelji gradili svetišta na onim mjestima u novonaseljenom prostoru koja su već imala biljeg sakralnosti i tragove prijašnjih kultova. Taj se kontinuitet kulta nastavio prenositi i nakon pokrštenja. Svetac koji je po čitavom slavenskom svijetu zamijenio Peruna, vrhovnog boga stare vjere, jest sv. Ilija, no u ovim je krajevima to nerijetko sv. Juraj, vojnik, mučenik Dioklecijanovih progona, čiji je lik poslije zadobio crte srednjovjekovnog viteza. Sveti Juraj, to jest Jure, ubrzo je postao zaštitnikom čitavih Poljica te mu je na poljičkom teritoriju posvećeno nekoliko crkvica, a sve su na gorskim vrhovima.

U Podstrani su dvije takve – ova, na Vršini, istočnom dijelu brda Peruna, i druga na zapadnom vrhu Perunskom, a međusobno su udaljene niti 3,5 km zračne linije. Iako su lokacije obiju crkvica morfološki slične, arheološko okružje tih dvaju spomenika starohrvatskog religijskog duha i pučkog sakralnog graditeljstva, te pobožnosti i običajne okolnosti vezane za njih, različiti su i imaju svoje posebnosti.

Vjeruje se da je crkvica na Perunskom u temeljima nekadašnjeg Perunova svetišta, podignutog na mjestu i sad vidljive tzv. Duge gomile; oko nje nema tragova nikakva groblja i do nje nisu vodili stari seoski putovi iz neposrednog gorskog podnožja, a ovi postojeći mlađeg su datuma. U njoj se bogosluži na dan sv. Jure 23. travnja.

Crkvica sv. Jure na Vršini u susjedstvu je goleme prapovijesne gomile na Pišćenici, koja se nalazi oko 800 metara istočno. Crkva, inače, stoji na rubu zapadnog kraka polukružne gomile, također prapovijesnog lokaliteta, a opkoljena je srednjovjekovnim grobovima u kojima su osim kršćanskih ustanovljeni i nekršćanski ukopi. U ovoj se crkvi slavi dan svetog Jurja i blagoslivlja polje 3. svibnja, što odgovara istom spomendanu računanom prije reforme kalendara 1582. g. Otud i mjesni naziv za ovu crkvu Stara Jurjeva. Na Vršini je slavlje s procesijom, koja se kretala starim seoskim putem, bilo veliko i Podstranjcima važnije od onoga u crkvi sv. Jure na Perunskom, a sve do sredine 20. st. pratila ga je i seoska glazba. Trudom i nastojanjem suvremenih Podstranjaca, duhom Poljičana, hodočasnička tradicija u Staroj Podstrani odnedavno je obogaćena pobožnošću križnog puta koja nadopunjuje tisućljetnu svetojurjevsku pobožnost i zaokružuje podstranski kršćanski život.

Križni put – Stara Podstrana izgrađen je na inicijativu članova Društva Poljičana “Sv. Jure Priko – ogranak Podstrana”, u istom domoljubnom i bogoljubnom zanosu koji je pokretao i Podstranjca don Petra Cara (1861.–1926.), zaslužnog za mnogo izgrađenih, obnovljenih i oduhovljenih dobara u Podstrani. Križni put, njegovu jedinu neostvarenu zamisao, u istom su duhu osamdeset godina nakon njegove smrti, a za župnikovanja don Petra Dukića, dovršili mlađi entuzijasti.

Križni put je građen i opreman od 2006. do 2009. g. Prve je godine očišćena staza i postavljeni su drveni križevi, a iduće su godine umjesto njih postavljeni kameni križevi i postaje za čiju su nabavku prikupljana sredstva od dobrovoljnih novčanih priloga i aukcijske prodaje umjetnina. U prikupljanje sredstava uključili su se likovna udruga Ante Kaštelančić iz Podstrane i Krug iz Dugog Rata, te Matica hrvatska– ogranak Podstrana, a dražba je održana u restoranu Jure. Likovno oblikovanje kamenih postaja povjereno je gosp. Ženji Glinki, a izrada klesarskoj radionici Orlandini.

U blizini crkve uređen je i vidikovac, budući da se s tog mjesta pružaju odista veličanstvene vizure na Mosor i srednjodalmatinske otoke. Vidikovac je opremljen kamenim stolom i klupicama – dvanaest ih je, u znak dvanaest poljičkih sela (katuna).