Sve je veća opasnost izumiranja rijetkih lokalnih pasmina, a zajedno s njima i njihov lokalno prilagođen genetski fond. Unatoč velikim naporima, oko jednoj trećini pasmina stoke i konja prijeti izumiranje. Od ukupnog broja svjetski poznatih pasmina konja, njih 23,03% spada u kritično ugrožene, a 11,07% je izumrlo.

Jedna od hrvatskih autohtonih pasmina konja spada u neocijenjene prema FAO (engl. Food and Agriculuture Organization) kategorizaciji, a svrstana je u izumrle i nedovoljno poznate u „Zelenoj knjizi izvornih pasmina Hrvatske“, jest dalmatinski bušak, poznat još pod imenima dalmatinski poni, dalmatinski konj i dalmatinski tovarni konj.

Konjička udruga Dalmacija Equino iz Podstrane u svom programu rada zalaže se za očuvanje ove hrvatske pasmine plemenitih životinja. S tom namjerom osigurali su i sredstva za kupnju dviju ždrebnih kobila, no kako je prošlo nevrijeme uništilo staju u Kamenolomu, to su morali ova sredstva utrošiti za sanaciju štete od bure. Ovim tekstom nam je cilj pozvati mještane Podstrane, te općinsku upravu i TZ Podstrana da pomognu pri realizaciji ovog projekta, koji ne samo da je važan u kulturološkom pogledu, već se može iskoristiti i u turističke svrhe.

Iza ovog, hvale vrijednog projekta stoje i uvaženi znanstvenici kao dr. vet. Eddy Listeš, ravnatelj veterinarskog zavoda u Splitu, Ema Listeš i veterinarski fakultet u Zagrebu.

Naime, danas je populacija ovog konja manje od dvadeset jedinki, što je minimum opstanka vrste. Cilj naše udruge je kupiti dvije plodne kobile, za što je potrebno tek nekih desetak tisuća kuna, te odgojiti ždrebad kako bi se povećao broj jedinki ove pasmine. Tako bi pridonijeli očuvanju ove autohtone hrvatske pasmine koja se nalazi pred izumiranjem, a koja je pomogla preživljavanju našeg naroda u svim prošlim stoljećima na ovom prostoru. 

Odalmatinskom bušaku više pojedinosti možete vidjeti na web stranici kluba Dalmacija Equino.

Ime dalmatinskog bušaka prvi put se spominje u izvješću o uzgoju konja na području Austro-Ugarske u razdoblju od 1848. do 1898. godine. Po nekim saznanjima njegovo porijeklo seže još u doba Ilira i spada u najstarije pasmine konja u Hrvatskoj.

Dalmatinski bušak se u svojoj originalnoj namjeni koristio kao tovarni konj u mediteranskom dijelu Hrvatske, a ponajviše za prijevoz grožđa, maslina i žita u primorskim selima na kopnu i otocima .

Smatra se da je nastao stoljetnim uzgojem na području mediteranske Hrvatske uz povremenu introdukciju gena arapskog i bosanskog konja te da je na oblikovanje dalmatinskog bušaka u samom početku nastajanja pasmine značajan utjecaj imao rimski poni. Hrvatski bušak je konj koji je iznimno doprinio žiteljima Dalmacije. Jedan od rijetkih konja koji ima sposobnost kretanja po tako strmom terenu uz nošenje velike količine tereta.